Zbog raznovrsnih pokvarenih poslova postao je obiteljskom sramotom pa mu je bio zabranjen ulazak u kuću.
Ubrzo je duboko zapao u dugove i odlučio se baciti pod vlak. No prije toga želio je još jednom vidjeti svoje roditelje. Kasno u noći pokucao je na vrata roditeljske kuće. Otac je otvorio prozor i vidio svoga izgladnjela i uprljana sina. Bez ijedne riječi zalupio je prozorom. Mladi je čovjek otišao do pruge koja vodi pored njegova sela. Želio je završiti ovakav život!
Kad je došao do željezničkoga nasipa, odjednom ga obuze veliko svjetlo. Ostade zapanjen. Tada mu glas reče:
– Ako te i otac i majka ne prihvaćaju, ja te prihvaćam! Potom nestade viđenje. No u istom trenutku zasja sunce u srcu mladoga čovjeka. Radost ga obuze i zamalo ga ošamuti. Više od sat vremena skakao je po njivama kao luđak zbunjen od radosti i sreće.
Kad je svećeniku pričao o viđenju, ovaj mu pokaže sliku milosrdnoga Isusa. Nakon duže šutnje mladi mu čovjek reče:
– Da, bio je to On.
Taj milosrdni Isus kazao je jednom sestri Faustini iz Poljske: „Najveći grješnici zavrjeđuju na poseban način moje milosrđe. Radujem se kad se utječu mome milosrđu!“
"Što oko nije vidjelo i uho nije čulo i čovjeku ne pada na pamet: što Bog pripravi onima koji ga ljube!" (1 Kor 2, 9).
