Za vrijeme vladavine kralja Ivana I. u Portugalu je izbila smrtonosna epidemija.
Kuga je poharala cijelu zemlju a najviše grad Lisabon. Tisuće i tisuće muškaraca, žena i djece bilo je mrtvo. Ljudi bi ujutro ustali, a navečer bi bili mrtvi. Neki su umrli za stolom usred jela, neki nasred ulice. Svećenici, doktori i ostali su umrli u tolikim brojevima da je ostala samo nekolicina za pomoć umirućima i pokapanju mrtvih.
Psi lutalice su lizali krv s mrtvih i jeli njihovo meso nakon čega bi i oni uginuli. Oni koji su mogli pobjeći iz grada napravili su to, u tisućama. Zrak je bio otrovan, sve se činilo izgubljenim.
Među najmukotrpnijim pomagačima bolesnima bio je Frei Ande Dias, dominikanski biskup, tadašnji stanovnik Lisabona.
Radio i pomagao je cijeli dan do kasno u noć.
Nadahnut Duhom Svetim, stavio je svo pouzdanje u ime iznad svakog imena, u ime ISUSA KRISTA, Gospodara i Boga kojem je služio i prema čijem je imenu njegovao veliku pobožnost potičući narod na isto.
Zapalio je srca ne samo onih koji su bili zdravi već i bolesnima i umirućima s ljubavlju i pouzdanjem u Sveto Ime.
Rekao je ljudima da konstatno ponavljaju: “Isus, Isus, Isus” (tako se kod katolika vršila pobožnost prema Svetom Imenu i “molitva bez prestanka” na koju je apostol Pavao pozvao kršćane)
Naredio im je da napišu na kartice Isusovo ime i da ih nose u džepovima, prikucaju na vrata kuće i u svaku sobu u njihovim domovima. Potom ih je sve pozvao u veliku Crkvu svetog Dominika gdje je služio svečanu Misu na čast svetog Isusovog imena i propovjedao o njemu velikim žarom i elokvencijom o Njegovoj moći.
Blagoslovio je velike količine vode u Isusovo ime i rekao ljudima da njome poškrope one koji su bolesni, da umoče rupce vodu i njima obrišu čela umirućih na ulicama i da ih ponesu kod kuće. Obećao im je da ako zazovu ime Isusa sa vjerom i upotrijebe ovu blagoslovljenu vodu, Isus u svom beskonačnom milosrđu će ih osloboditi ove smrtonosne kuge (pandemije).
Građani su poslušali biskupa i u samo nekoliko dana kuga je potpuno nestala.
Vijesti o ovom nevjerojatnom čudu su se ubrzo proširile cijelom zemljom. Ubrzo je cijeli Portugal zazivao Isusovo ime, koristio blagoslovljenu vodu, napisao Isusovo ime na vrata svojih domova i soba i u nevjerojatno kratkom vremenu cijela zemlja je bila oslobođena od jedne od najsmrtonosnijih nevolja koje je ikad iskusila.
Stoljećima je ova vatrena ljubav prema Isusovom imenu bila nastavljena i pobožnost prakticirana, sve do 1834 kada su vjerski redovi kao i mnogi dobri svećenici bili prognani a ova nebeska pobožnost uskoro izbljedila i nestala.
Stoljećima je ova vatrena ljubav prema Isusovom imenu bila nastavljena i pobožnost prakticirana, sve do 1834 kada su vjerski redovi kao i mnogi dobri svećenici bili prognani a ova nebeska pobožnost uskoro izbljedila i nestala.
O pobožnosti prema presvetom Isusovom imenu na kršćanskom istoku i zapadu kao i mnogim drugim istinitim pričama koje potvrđuju njenu silu, možeš pročitati ovdje.
Izvor: book.hr
