"Bilo je to četvrtkom oko 17 sati. Nalazio sam se zajedno sa svojim kolegom i sa skupinom od još sedamdesetak vjernika. Izišao sam iz sakristije i pogledao gore prema Križevcu: Nema križa! Ma što?! Ja se iznenadih. I dok se još ne stiša moje iznenađenje, pojavi se kao neki bijeli stup. Onako uzbuđen, vratih se u sakristiju i pozvah časnu sestru da izađe van i da pogleda, vidi li ona ikakvu pojavu. A ona odmah reče da vidi ženski lik nalik na Gospu. Onda sam požurio u župni ured da pozovem druge svećenike, ali oni su već bili izišli van i pozorno motrili prizor na brdu Križevcu. Neki su se služili i dalekozorom. Potom sam i ja od nekoga zgrabio dalekozor i usmjerio pogled prema brdu. I ubrzo sam zamijetio ženski lik sazdan od svjetla. A bilo je to tako bijelo i tako ugodno svjetlo kakvo ja u životu nikad nisam vidio. Zatim sam pošao u crkvu da pozovem ostale vjernike, ali oni su već bili vani i po kišnoj ledini klečali na koljenima, zaronjeni u žarku molitvu."(šezdesetogodišnji svećenik)
Sredovječna žena iz župe Čerin je svoje viđenje, kom je bilo nazočno još pedesetak ljudi, opisala ovako: "Vidjela sam lik žene s jedne strane križa. Ja sam to gledala 15 minuta, a mnogi koji su prije došli kažu da je to trajalo pola sata. Ja sam tu pojavu počela gledati pet minuta prije pet sati popodne. Padala je kiša, a na nas kao da ne pada. Molimo se, radujemo i od dragosti plačemo. To je nešto najveće i najljepše što sam u životu vidjela. Nikad to neću zaboraviti." Jedan stariji čovjek odmah se nadovezao na ženin iskaz i tvrdi da u selu Bijakovićima nema nitko tko tu pojavu nije vidio. Skupina đaka pripovijeda kako su, prigodom jedne takve pojave, prekinuli vjeronauk, izišli u crkveno dvorište i svi na isti način vidjeli taj neobični prizor. Oni koji još podrobnije opisuju ta zajednička viđenja, ističu da je spomenuta bjelina blistava kao najblistavije svjetlo što su ikad vidjeli, a neki čak tvrde da to svjetlo nema ništa zajedničkog s običnim osvjetljenjem.
Među našim sugovornicima bilo je i onih koji su svjedočili da su navlas istu pojavu vidjeli na križu crkvenog zvonika, a jedan starac će, do u sitnice, opisati takvu pojavu na Podbrdu iznad Bijakovića. "Jedne listopadske večeri vidio sam umjesto velikog križa na brdu Križevcu divnu bjelinu i usred te bjeline nešto kao lik Gospe u obliku kipa" - kazivao nam je jedan mladić iz poveće skupine mladića i djevojaka, rodom iz sela Bijakovića. Kad smo stavili primjedbu da bi to mogao biti bljesak sunca, svi su gotovo uglas odgovorili da je to nemoguće, jer tada uopće nije bilo sunca. Rekoše nam i to da se takva pojava jednoga dana ponovila više puta. Onda se za riječ javlja jedna djevojka i opisuje tu pojavu svojim riječima: "Najprije se vidi križ kao i obično. Potom se mjesto križa ukaže bjelina kao bijeli stup. Bjelina počinje sa dna križa i ide prema vrhu. Križ tada iščezne oku, a u bjelini se pojavi ženski lik." Dok djevojka to opisuje, ostali je nadopunjuju opisima nekih sitnih podrobnosti. "Nas je tridesetero jednoga jutra promatralo tu pojavu", nastavlja djevojka svoje kazivanje. "Među nama je bio i neki čovjek iz Zagreba sa ženom i djetetom. Kad su oni vidjeli tu pojavu, zaputili su se prema križu uz brdo Križevac. Mi smo ih ispred kuće pratili pogledom dok nisu izmakli našem pogledu. A kad se opet pojavila bjelina, ponovno smo ih jasno vidjeli u hodu prema križu, kao što sada vas vidimo. I na njihovu povratku bilo je tako. Oni su se pojavljivali i gubili iz našega vida, zavisno od pojave bjeline."
