Od 1970. godine djeluje kao misionar u Kongu. Izrazio je radost zbog posjeta Međugorju te dodao: „Ove godine slavim pedeset godina svećeništva, zaređen sam 25. lipnja 1965. Prijatelj mi je predložio da dođem s njim u Međugorje, tako da sam došao na tjedan dana molitve i tišine, baš zbog toga. Najviše vremena provodim u molitvi, u kapelici klanjanja, molim na mjestima gdje se Gospa ukazivala. I to mi je važno i potrebno jer je život misionara dosta aktivan. Ljudi nas stalno traže i zovu ”. O djelovanju u Kongu o. Silvano kaže: „Ovih četrdeset i pet godina sam se uglavnom bavio obrazovanjem i odgojem mladih. Osnovao sam mnogo škola, a sada sam već dvije godine među Pigmejima.
Mislim da je najvažnija stvar, kada je riječ o Pigmejima, biti među njima, voljeti ih, biti svjestan toga da oni imaju svoje dostojanstvo. Mnogo radim s njima u poljima i nabavljam im oruđe za zemljoradnju. Na njihovom jeziku ima jedna izreka koja kaže da je rad radost. I vidim da su oni to shvatili i sada rade i prodaju svoje proizvode. Prije toga, ako su radili, radili su u poljima drugih plemena. A sada postaju neovisni, i to je za njih jako važno. Pigmeji žive u malim skupinama, 30, 40 ljudi. I oni su međusobno vrlo udaljeni u šumama. Vrlo je teško u takvim uvjetima organizirati nastavu za svaku skupinu. Imamo plan jednog velikog internata, u koji bi dolazila djeca iz tih sela. Teško je približiti se Pigmejima, oni ne otvaraju tako lako svoja srca. Prva stvar koju želimo učiniti jest približiti im se, a nadamo se da ćemo s vremenom moći prenijeti i poruku Evanđelja ”, kazao je o. Silvano.
Više svjedočanstava možete čitati OVDJE
