Nakon nekog vremena osjeti veliku grižnju savjesti i želeći činiti zadovoljštinu za grijeh koji je učinila, potraži razboritog i milostivog ispovjednika kako bi saznala na koji bi se način mogla osloboditi od ropstva sotone.
Nađe jednog mudrog i pobožnog svećenika koji joj savjetova da se uputi nekom ocu Henriku iz samostana sv. Dominika, upravitelju Bratovštine svete Krunice, kako bi se ispovjedila i učlanila. Ona ode, ali umjesto oca Henrika nađe đavla preodijevenog u fratra koji ju oštro prekori i dade joj do znanja da za nju nema više nikakve nade da zadobije Božju milost niti opozove čin potpisanog predanja.
Ožalošćena, ali puna povjerenja u božansko milosrđe, uboga se žena ponovno vrati ocu, ali ponovno zateknu đavla koji ju odbije kao i prvi put. Ustrajući u dobroj nakani, ona se pojavi u samostanu i treći put te konačno, po Božjoj volji, susretne se s pravim ocem Hrenrikom, koji je primi s ljubavlju, potaknu na povjerenje u dobrotu Gospodnju i pozove je da učini dobru ispovijed. Zatim joj naloži da često moli Krunicu i upiše ju u Bratovštinu.
Ona učini što joj je bilo rečeno. I tada jednog jutra, dok je otac Henrik slavio sv. Misu za nju Djevica Marija primora đavla da vrati ženi zloglasan papir i u jednom trenutku žena bijaše oslobođena od Zloga zahvaljujući Marijinom autoritetu i molitvi svete Krunice.
Iz knjige Duhovni spisi od sv. Ljudevita Monfortanskoga
