Vlč. Ernesto Piraino je bivši policajac iz talijanske Calabrije, a danas je svećenik i pustinjak u gradu Belvedere Marittimo, blizu „čizme“ točke talijanskog poluotoka. Njegova pustinja je mala kuća s povrtnjakom na nadmorskoj visini od 2300 stopa, izolirana nastamba u šumi Pollino iz koje se vidi bistro Tirensko more koje zapljuskuje zapadnu obalu. Za katolički časopis Avvenire objavljen je intervju s njim koji nam može pomoći razumjeti egzistencijalno putovanje koje je proživio ovaj čovjek, piše Aleteia.
Ernesto, inače rođen 1979. u obitelji njemačkih izbjeglica, policiji se pridružio u dobi od 19 godina, a habit je odjenuo devet godina poslije, odnosno 2017.
Ima gustu, tamnu bradu i u njegovu brzom pogledu još se uvijek osjeća budnost iz vremena kada je bio „nefleksibilan policajac s dubokim osjećajem za pravdu i željom napraviti karijeru“.
No, pitamo se kako se dogodio ovaj neobični „strukovni“ zaokret!? „U to vrijeme radio sam u policijskom sjedištu u Messini i živio sam u Scilli. Odgojen u katoličkoj obitelji, imao sam neku „prašinu“ vjere, ali nisam ju živio u potpunosti. Kad je moja župa započela s trajnim euharistijskim klanjanjem, moj prvi pristup tomu bio je iz radoznalosti. Bilo je to na Svisvete 2006. kada je započelo klanjanje u crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije na rtu Scilla“, ispričao je nekadašnji policajac.
Kazao je kako je nekoliko mjeseci ranije prekinuo s vjerenicom nakon šest godina veze i na samo korak do braka. „Prolazio sam kroz tešku situaciju, i toga dana Isus je počeo mijenjati moj život. Nisam odmah shvatio što se događa, ali od tog trenutka poziv na euharistiju bivao je sve jači i jači“, posvjedočio je svećenik.
Bio je sretan, ali svejedno je nešto nedostajalo… Sljedeće četiri godine susretao je i druge lijepe žene, ali iako se s njima dobro slagao, uvijek ga je prožimalo nezadovoljstvo. U određenom trenutku djevojka s kojom je uspostavio važnu vezu, osjetivši što mu se uzburkava u duši, rekla mu je da ako je njegov put svećeničko zvanje, to jednostavno mora reći. Zahvaljujući intuitivnosti svojstvenoj mnogim ženama, ona je to razumjela prije njega.
U 2010. napravio je veliki korak: razgovarao je sa svojim duhovnikom o svojoj snažnoj želji posvetiti život Bogu. Odustao je od studija prava i odlučio se za teologiju. U bogosloviju je stupio 2011., u dobi od 32 godine. „Neko vrijeme sam nastavio biti policajac. Policajac i bogoslov. Kada sam se redio, sve moje kolege iz policije bile su tu, bilo je to slavlje kakvo nisam mogao ni zamisliti“, poručio je ovaj pustinjak.
