Na njegova vrata 19. rujna pokucala je gospođa Zlatica Čepo iz Osijeka i zamolila je za smještaj za koji dan. S velikom naprtnjačom od 15 kg. ušla je u Dom i rekla da dolazi pješice iz Zagreba! Volonterka-recepcionerka koja joj je otvorila vrata u prvi mah nije mogla vjerovati što govori ova hodočasnica. Ali se je i ona i cijelo osoblje Doma odmah uvjerilo u isitnitost njezine priče.
Gospođa Zlatica Čepo, ima 55 godina, živi u Osijeku a po zanimanju je upravno-računovodstveni referent. Inače veoma je aktivna u Marijinoj Legiji u Osijeku. Još prošle godine počela se pripremati za ovo hodočašće koje je započela 16. kolovoza i trajalo je punih 35 dana.
Glavni motiv njezinog hodočašća jest molitva za Papu Franju; on se inače u svakom svom nastupu preporuča u molitve vjernika, a gospođa Zlatica to je ozbiljno shvatila pa je svojoj molitvi željela pridodati i pokorničko-hodočasničku dimenziju. Zamolili smo je da ispriča detalje svoga hodočašća i evo što nam je pripovijedala.
"Prijašnjih godina hodočastila sam pješice u pojedina svetišta i to pješice: 2012. u Međugorje, 2013. u Krakow, 2014. u Mariju Bistricu, a 2015. u Santiago di Compostella. Obično sam imala društvo. Ali ovaj puta nisam mogla nikoga naći da me prati pa sam se uputila sama za Rim. Odmah na početku moram naglasiti da mi je u programiranju putovanja mnogo pomogao profesor Željko Hederić sa Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku. On mi je napravio plan puta i pratio me je preko mobitela stalno, te pomagao da ne zalutam, ako bih negdje krivo skrenula.
Moji su bili zabrinuti kako ću ja sama ići, ali sam ja sve svoje pouzdanje stavila u Gospodina i Gospu. Svako jutro kad sam krenula zamolila sam i preporučila se Gospi da me prati i pomaže da izbjegnem neugodnosti; i stvarno nitko mi nije niti zatrubio niti rekao kakvu ružnu riječ tijekom cijeloga putovanja.
Dnevno sam pješačila u početku 25 km, a pred kraj i 40 km. Jedan dan prešla sam čak i 50 km. Nisam si uzela niti jedan dan odmora. Naravno da sam susrela i kišu i oluju ali sam sve to prevladala sa svojom kabanicom. Ukupno sam prešla 950 km za 35 dana.
Krenula sam iz Zagreba nakon sv. mise u katedrali u 8 sati 16. kolovoza. Kolegica me je pratila do izlaska iz Zagreba. U početku sam išla starim rimskim putovima a kasnije novijima koji idu paralelno s autocestama. Put me je vodio preko Slovenije, a onda sam ušla u Italiju pa nastavila hod preko Trevisa, Padove, Ferrare, Bologne, Firenze, Arezza, Peruggie, Narnija i na kraju stigla do Rima.
Moram reći i ovo: prvih dana dobila sam velike žuljeve na nogama od stalnog hodanja i velike bolove. Bilo je to još u Sloveniji. I bojala sam se da neću moći nastaviti put. Ali navečer sam se iskreno pomolila Isusu da mi pomogne. I stvarno ujutro dogodilo se čudo. Svi žuljevi iščeznuli, nikakvu bol više nisam osjećala i mogla sam bez problema nastaviti put sve do cilja.
Spavala sam po župnim dvorovima u Sloveniji i Italiji, potom kod nekih obitelji. Sedam noći sam spavala vani kraj župnog dvora jer me nisu primili. Ali većina koji su mi pružili smještaj bili su veoma ljubazni i susretljvi.
Posebno bih htjela istaknuti i zahvaliti župnicima u Italiji koji su me srdačno primili. Ovdje bih istaknula i zahvalila vlč. Jakovu iz župe sv. Urbana u Preganziolu kraj Trevisa. 29. 8. 2017. On mi je donio madrac u skautsku sobu i punu vrećicu hrane da sam imala za cijeli tjedan što jesti. A u Sloveniji u Grosuplju u župnoj crkvi sv. Mihaela svećenik Janez Šket me je veoma lijepo primio. Čak mi je ustupio svoj apartman. A ujutro mi je kapelan Aljaš Kraševec pripremio obilan doručak s pečenim jajima. U Borovnici župnik Janez Šilar me je isto vrlo srdačno primio, dao mi večeru, noćenje, ujutro doručak i još kod oproštaja 50 eura za put.
Prvi dan u Italiji nisam zatekla župnika, ali me je dočekao njegov kolega, dao mi je hodočasničku kartu da kad dolazim negdje da pokažem da znaju da sam hodočasnica. Također me je smjestio i lijepo primio u župnu kuću. Željela bih još spomenuti u Sloveniji u mjestu Mirna Peć obitelj Murgelj Peter i Marinka koji su me isto veoma lijepo ugostili.
U Borgonuovo u Italiji Missionarie Padre Kolbe, u Cenacolo Mariano dali su mi smještaj. Napravili su pravu gozbu, ispekli tri vrste pizze, kolače, voće, sokove. Bile su to Carmencita, Elena, Francesca, Anna, Aurora, Anna i Maria. A navečer u 8,30 s. bila je sv. misa sa svijećama na čast Gospe Fatimske na kojoj sam naravno sudjelovala. Trebam još svakako spomenuti da sam za vrijeme hodočašća kad god je to bilo moguće sudjelovala na sv. misi, na klanjanju a inače sam cijelim putem molila uvijek s krunicom u ruci.
Već sam se prije bila najavila našem Veleposlanstvu u Vatikanu da dolazim i zamolila ih da mi osiguraju kartu za audijenciju kod Svetog Oca. Veleposlanik je to rado učinio tako da sam dobila posebnu kartu u "reparto speciale" i tako sam imala priliku susresti Papu Franju izbliza na generalnoj audijenciji u srijedu 20. rujna 2017., što je za mene bila velika radost i sreća.
Ovim putem zahvalila bih se i svima drugim koje nisam spomenula, a pružili su mi smještaj i svima koji su me počastili kavom, voćem i sladoledom i koji su mi davali podršku u mome hodočašćenju. Na kraju zahvaljujem Domu hrvatskih hodočasnika u Rimu i osoblju koji su me ugostili nekoliko dana da sam se mogla lijepo odmoriti na kraju moga hodočašća."
Dom hrvatskih hodočasnika prijašnjih godina ugostio je hodočasnike koji su pješice hodočastili u Rim, ali to su sve bili muški. Ovo je prva žena koja se odvažila na takvo hodočašćenje i još k tome sama pa je pravo čudo i naravno Božja pomoć da je hodočašće lijepo završilo na slavu Božju ali i na duhovnu korist papi Franji za kojega ga je prikazala, kao i za nju osobno i za njezine najbliže i sve ostale koji će za ovo saznati.
Autor teksta: Pater Božidar Nagy/photo: fcb. Anela Todorić
