A kako je taj radikalni islamist došao do spoznaje o milosrdnom Isusu? Napisao je o tom i knjigu “Once an Arafat man” … Ovdje je samo dio priče koju vrijedi pročitati…
„Nepodnošljiv teret grijeha mi je pritiskao srce. A onda sam začuo glas: „Čak sam ti i to oprostio!“ I onda se u moje srce počeo vraćati spokoj. Bog mi nije ubrajao krivnju zbog grijeha, nije provjeravao koliko teže moja dobra djela i jesu li veća od težine grijeha, kako nas je učio Kur’an. On mi je potpuno oprostio. Misao na veličinu Božjeg milosrđa me potpuno preplavila.“ Tim riječima TAYSIR SAADA bilježi dramatične trenutke svog života, njegov susret s Bogom koji je osoba, s Bogom koji je jedini kadar nositi teret njegovih grijeha.
ODRASTAO U MRŽNJI
Taysir, također poznat kao TASS je odrastao u palestinskoj muslimanskoj obitelji, rođen 1951. god u izbjegličkom kampu u Gazi. Tamo, nakon što je država Izrael nastala, njegov obitelj dolazi živjeti na iznajmljenoj zemlji, u Jaffi. Imao je tek dva mjeseca kad se njegova obitelj odlučila na put u Saudijsku Arabiju. Kao palestinske izbjeglice, u ovoj jakoj muslimanskoj zemlji, očekivali su naći mir i bolje mjesto za život. Njegov otac je počeo posao izgradnje garaža i popravljanja auta, a među njegovim klijentima bio je i sam kralj Saudijske Arabije. Kako bilo palestinci nisu bili dobro tretirani. Često su im davali do znanja da nisu dobrodošli. Nastojali su im nametnuti svoju radikalnu verziju islama (vehabizam). Specijalne postrojbe religijske policije ponekad su upotrebljavale brutalne metode kako bi natjerali lokalne muslimane da skrupulozno slijede odredbe Kur’ana. Tass se sjeća kako je policija jednom došla i istukla njegova oca jednostavno zato što se nije pojavio u džamiji na molitvi. Tass je za sve nevolje i trpljenja u izbjeglištvu okrivljavao židove. Imami su također često optuživali židove za zločine, te otvoreno pozivali na ubojstvo. U mladom palestincu počela je rasti mržnja. 1960.-e Tassov otac se na naredbu kralja Saudijske Arabije preselio u Katar gdje je pronašao zaposljenje kod princa Abdula Rahmana. Od tada je tu bio dom obitelji tog mladog čovjeka. Tass nije odustajao od svog plana da se bori protiv izraelaca i nakon šest dana rata, u 1967, protiv očeve želje skupa s nekoliko prijatelja pobjegao je od kuće i priključio se palestinskoj vojsci. Započinje novo poglavlje njegova života.
HLADNOKRVNI UBOJICA
Nakon vojne obuke Tass je postao snajperist. Od tada pa nadalje jedini njegov cilj bio je postati ubojica. Nije imao skrupula i ne sjeća se koliko je ljudskih života oduzeo. Ovaj mladić je postao zapažen i od strane samog Arafatarafat2a koji ga je uzeo kao svog vozača. Kroz neko vrijeme Tass je bio blisko povezan s ovom ikonom pokreta za oslobođenje Palestine. Kasnije je dobio zadaću da trenira Palestinske momke. Osim što ih je poučavo vještinama učio ih je mržnji prema izraelcima. Kao što je kasnije priznao, bez ikakve grižnje savjesti je u toj djeci uništavao njihov duh poučavajući ih da ubijaju i usmjeravajući ih prema misiji ubojstava preko samoubojstva. U 1970 god Tass je otišau u Katar posjetiti svoje roditelje, a tamo mu je otac oduzeo putovnicu i tako ga spriječio da se vrati u Jordan te mu isto vrijeme rekao da nastavi sa studijem. Zahvaljujući tomu je vjerojatno spašen njegov život, jer ubrzo nakon toga je pokret za oslobođenje Palestine propao, a Jaser Arafat je protjeran iz Jordana. Mržnja koja je u njemu rasla potpuno ga je obuzela. Frustriran zbog nedostatka šanse da se bori protiv židova sad je počeo s mržnjom na učitelje. Nije imao moralnih skrupula, a htio je čak ubiti i učitelja religije koji je bio musliman. Problemi koje je stvarao natjerali su njegova oca da ga pošalje u Ameriku. Zahvaljujući tomu što se oženio mogao je tamo dobiti stalni boravak. Završio je svoj studij i počeo zarađivati perući suđe, a završio radeći u administraciji exkluzivnog restorana. No usprkos svemu, ni njegova obitelj ni profesionalni uspjeh nisu u njemu izliječili mržnju prema Izraelcima. Čak i tamo, u Americi, pitao se bi li bilo moguće kojeg židova otrovati u restoranu. Radikalna promjena dogodila se kad je upoznao Jednog od njih…
MORAŠ NAUČITI VOLJETI JEDNOG ŽIDOVA
Tijekom njegova boravka u Americi Tass je stekao prijatelja koji se zvao Charlie Sharpe. Jednog dana u razgovoru dođu na temu religije, te na pitanje straha od smrti. Charlie je rekao da je to posljedica manjka vjere u Boga i nedostatak povjerenja u Njega. A onda, pokazujući na nebo reče da ima prijatelje tamo gore. Od tog trenutka Tass je počeo izgarati od radoznalosti. Žarko je želio znati na kakvu je to povezanost njegov prijatelj mislio. Napokon je to i saznao, nakon tri mjeseca. Tass je tada začuo riječi koje su ga do srži protresle: „Ako želiš iskusiti isti mir koji ja imam moraš naučiti voljeti jednog židova!“ Za njega, bivšeg palestinskog pobunjenika to se činilo NEMOGUĆE! Charlie je dakako imao na pameti – ISUSA. Uzeo je Bibliju, otvorio nasumice stranicu i počeo čitati. Bio je to prolog evanđelja po Ivanu: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog“ (Iv 1,1) Kad je čuo Riječ Božju Tass je najednom vidio svjetlo objave odkud mu je došao glas:
„Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14,6). Tek je kasnije saznao da su to bile Isusove riječi.
Tada, u svijetlu, pojaviše se dvije ruke sklopljene u molitvi. Na jednoj je bio istetoviran mali križ. Tass se prisjetio da je već vidio isti križ na ruci njegove dadilje u Saudijskoj Arabiji, koja je došla iz Filipina i koja je prema njemu bila jako ljubazna. Bez sumnje, ona se molila za njegovo obraćenje. Tijekom ovog događaja, Tass je shvatio da je Bog Trojstvo, da je pun ljubavi, da je Onaj koji daje život. Počeo ga je pitati za oproštenje od zala koja je počinio ubijajući ljude. Tek je onda počeo osjećati mir, kao nikada prije. Charlie koji je tomu svjedočio bio je potpuno zbunjen. Prepoznao je DJELO BOŽJEG MILOSRĐA i predložio je zajedničku molitvu: „Dragi Bože, ja sam grešnik i žao mi je zbog mojih grijeha, tražim da mi oprostiš i opereš moje grijehe svojom predragocjenom krvlju. Gospodine, ne mogu se spasiti sam. Ne mogu sam sebe osloboditi grijeha, ali Ti možeš. Ti si jedini Spasitelj svijeta i ja želim da budeš i moj Spasitelj. Želim da mi oprostiš i postaneš dio mog života. Promjeni me i daj mi novo srce. Uvijek ću te voljeti i slijediti. Čuj moju molitvu i spasi moju dušu. Toliko znam da si učinio ono što si obećao. Od sada pa zauvijek moja duša i tijelo pripadaju Tebi. Svoj život od sada želim posvetiti Tebi.“
Od tog trenutka, od kako je upoznao Isusa, njegov život više nije bio isti.
„Čuli ste da je rečeno starima: ‘Voli svoga bližnjeg, a mrzi svog neprijatelja!’ a ja vam kažem „Volite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone da možete biti sinovi svoga Oca na nebesima, jer on daje da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima. (Mt 5,43-45).
Upoznavanje Isusa, živuće ljubavi Boga prema čovjeku – nije moglo ne ostaviti traga na Tassu. Već sljedećeg jutra kad je poželio moliti spontano je započeo s molitvom za Izrael. Isprva ta želja da židovima želi dobro prestrašila ga je. Kako je moguće da se on, Palestinac ponaša na ovaj način?! Kao da se ne drži svog naroda i svojih vrijednosti? Ove sumnje su raspršene pažljivim čitanjem Svetog Pisma, molitvom i približavanjem Isusu Kristu.
„Charlie Sharpe mi je rekao jednom da ću pronaći svoj mir ako naučim voljeti jednog židova. Taj je židov, Isus Krist, odmaknuo s moje duše duboko ukorjenjenu mržnju prema drugim židovima. Prestali su biti moji neprijatelji. Umjesto toga, postali su moja šira obitelj preko Abrahama. Primjetio sam, da što sam bliži Isusu to sam više pronalazio zajedništvo. Moje je srce bilo oslobođeno mržnje.“ – govorio je Tass kasnije.
Nije se samo promjenio stav prema bivšim neprijateljima. Posvećujući svoj život Isusu popravio se i njegov život sa ženom, Karen. Oženio ju je samo kako bi mogao dobiti dokumente za život u Americi, a onda ju je planirao napustiti. Karen je osjetila da ju je želio prevariti i iskoristiti, a onda je saznala kako želi okončati brak. Proces rasta i zaliječenja bio je dug i spor ali se događao. Zahvaljujući stalnoj molitvi i čitanju Svetog Pisma te iskreno uvjerenju Tass je uspio vratiti povjerenje svoje žene koja mu je oprostila što ju je bio povrijedio svojim krivim ponašanjem.
ISUS KRIST, SJEME NADE ZA IŠMAELA
Poslije obraćenja, Tass je uvidio da je njegov poziv nositi zastavu Uskrslog Krista. On bi posjećivao džamije i sinagoge i tamo prepričavao svoju priču. Dogodilo se da unatoč neprijateljstvu kojeg je obično sretao također je susreo mnogo muslimana, koji su kao i on – povjerovali Isusu. Tass je bio ispunjen radošću zbog obraćenja njegove djece. Njegov sin, tinedžer Ben, postao je kršćanin tri mjeseca prije nego li je njegov otac susreo Isusa. Skrivao je svoju vjeru iz straha od oca i neželjenih posljedica koje bi mogle uslijediti. U isto vrijeme, kako mu je svećenik savjetovao, svom je ocu pokazivao poštovanje i ljubav, moleći za njega. Njegova kćerka Farah je postala kršćanka godinu dana nakon svog oca. Život mu se promjenio i nakon što je otišao živjeti na Bliski Istok. Vratio se kao utemeljitelj organizacije: „Nada za Išmaela“, vraćajući se tradiciji Abrahamova prvorođenog sina, koji je smatran praocem arapskog naroda. Ta organizacija imala je za cilj pomirenje židova i arapa, umjesto mržnje u kojoj su odgajane generacije Palestinaca. Tu mržnju nekoć je i sam Tass sijao među palestinskom mladeži.
Tass se smjestio sa svojom ženom u Gazi gdje je i dalje istraživao Evanđelje. Dogodilo se da su baš u toj regiji koja je bila naseljena skoro stopostotnim muslimanskim stanovništvom – živjeli i kršaćni koji su se, baš kao i on, obratili pod utjecajem nadnaravnog susreta s osobom Isusa Krista. Mnogo njih došlo je u susret s Isusom preko snažnog sna u noći. Jedan od njih je bio dvadesetdvogodišnji član Hamasa, koji je bio volonter za samoubilački bombaški napad – dok mu se Isus nije u snu obratio. Posjetilo me to na proroštvo proroka Izaije (Iz 65,1) „Obavio sam se onima koji me nisu tražili…“
Za političke vođe koji žele kontrolirati narod ovakvo nešto je razdražujuće. Oni mogu zaustaviti događaje evangelizcije, emitiranja, mogu ograničiti putovanja, mogu uništavati kopije Biblije, ali što mogu učiniti protiv snova u kojima se Isus ukazuje osobi dok spava i govori – Dođi i slijedi me!“
Božja poruka ljubavi i opraštanja prolazi kroz najveće bokade. Tass o tom piše u svojoj knjizi „Once an Arafat man“ Takva izvanredna obraćenja mogu biti opravdana na sljedeći način: „veliki broj muslimana je došao do vjere u Isusa Krista zahvaljujući objavi tijekom sna ili drugog nadnaravnog iskustva. Uvjeren sam da to nije stoga jer smo mi posebno otvoreni nego baš naprotiv jer smo bili uporni u svom. Drugi koji bi se obratili nakon što su čuli Evanđelje vjerojatno su više blagoslovljeni. Njihovo obraćenje može biti razumski proces jer su u svojim mislima prihvatili najznačajniju činjenicu Evanđelja i onda počeli to živjeti, duboko u svojim srcima.“
UBIJ OTPADNIKA
Najteža stvar za Tassa bila je njegov odnos s obitelji u Palestini. Kratko nakon obraćenja pisao je svojoj široj obitelji dugačko pismo u kojem objašnjava razloge svoje odluke. U odgovoru dobio je njihovo pismo koje bi se ukratko moglo sažeti u riječi: „Ti si poludio! Ako se odmah ne vratiš na islam ubit ćemo te prvom prilikom!” Ovo odvajanje od obitelji bilo je za nj posebno teško i bolno. Unatoč opasnostima odlučio je da se susresti sa svojim starim ocem. Shvaćao je da bi mogao biti ubijen i zato je tražio od kršćana koje je poznavao da mole za njega. Na aerodromu u glavnom gradu Katara njegova braća već su ga čekala. Vidjevši pištolj kako visi o opasaču u starijeg brata, Tass je postajao sve svjesniji ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazi. „Prisutnost ostale trojice, znao je, služi kao dokaz o činu časnog ubojstva.“ Tako je to zahtjevao Sharia-zakon („Once an Arafat man“, Tyndale 2008) Svakog časa njegov brat je mogao uzeti pištolj i nanišaniti glavu pitajući: „Hoćeš li se vratiti na islam?“ „Ako bih rekao ne, on bi me pitao opet. Ako bih opet rekao ne pitao bi me treći put. Nakon trećeg ne upucao bi me na mjestu, tu na aerodromu“. Kako bilo tu se susreće s roditeljima, gdje nakon rasprave njegov otac neočekivano uzvikne da će prokleti svaku osobu koja se usudi nauditi njegovu sinu. Uvjeren da svaki musliman treba znati istinu o Isusu Kristu, Sinu Božjem i Spasitelju svijeta, Tass je zadobio snagu da obraća i samog Jassera Arafata komu se kao tinejdžer jako divio kao njegov vozač i na čiju naredbu bi ubijao židove.
UZDAJ SE U GOSPODINA
Tassovo svjedočanstvo pokazuje da samo Isus može izliječiti čovječanstvo od grijeha i njegovih tragičnih posljedica koje su odvodile u sukobe i mržnju među ljudima. Uzdaj se u Gospdina svim svojim srcem i ne oslanjaj se na vlastitu mudrost. U svim svojim putevima priznaj Njega i on će izravnati tvoje puteve (Izr 3,5-6). Ove su riječi učinile snažan utjecaj na Tassa nakon što je upoznao Krista čitajući Bibliju. One su postale njegov životni moto: Ovo je ključ ispravnog življenja – UZDAJ SE U GOSPODINA. Svaki put kad se nađem u nezgodnoj istuaciji kao da čujem Gospodina koji kaže: „Uzdaj se u mene!“. I svaki put kad se nađemo u nekakvoj zapetljanoj situaciji odgovor nije toliko u našem shvaćanju koliko je u oslanjanju i pouzdavanju u Njega. Tako krivi putevi postaju ravni, u našim obiteljima, u našim zajednicama, širom svijeta.“
Zašto je to tako? Zato jer Isus koji je došao u ovaj svijet donijeti mir i pomirenje jest i danas aktivan kao što je to bio prije dvije tisuće godina. On govori kroz Sveto Pismo otvorenim srcima i mislima, svima koji čitaju kopiju Biblije ili je nađu na interentu. Ukazuje se posebno muslimanima kroz snove i viđenja. On nudi DAR SVOG OPROSTA širom zemalja i kultura. On pokazuje dobrodošlicu svakom ljudskom biću koje želi biti dio Njegove obitelji. I kad smo jednom unutra imamo privilegij širenja Radosne vijesti svima koji se čude o tomu – tko je taj Isus.“
Izvor: Časopis LOVE ONE ANOTHER
autor: Sebastian Bednarowicz
