Ono što sam željela istaknuti jest velika vrijednost ovih molitava,ne mogu, a da vam ne kažem da je Gospodin učinio čudo kada sam tek počela moliti molitve, dopustio je mom pokojnom djedu da mi se objavi u snu iz čistilišta, nije smio razgovarati sa mnom, ali na jedan čudesan, samo Božji, duhovni način, govorio je sa mnom srcem. Bio je mokar i blatnjav i u muci te mi se zahvalio na molitvi. Moja teta i prijateljica također su imale skoro isto iskustvo sa snovima. Njihovi pokojni roditelji su im se javili u snu. Slava Svemogućemu, Ocu najnježnijem od svih!!! Mnogo sam iskustava imala i mnoge milosti primila, želim to podijeliti s vama kako biste počeli moliti ove molitve, ako ne zbog sebe onda zbog vaših voljenih jer vas oni sada trebaju više no ikada... Ljubi Gospodina jer on tebe ljubi više no što ti to možeš zamisliti!"
Na njezin komentar, priupitali smo ju da nam pobliže opiše svoje svjedočanstvo, na što se Ana rado odazvala:
"Ja sam jedna obična osoba koja dolazi seoske sredine, iz Slavonije.
Dosta mi se čudesnih stvari dogodilo u životu,počevši od samoga rođenja. Mislim da bi bilo predugo da sve pišem, ali neke važnije stvari ću naglasiti. Dakle,moja majka je skoro umrla pri mom porodu, a ja sam bila prije rođenja "proglašena" mrtvom, međutim rođena sam mjesec dana ranije i to baš na sv. Anu, zbog toga i ime, a ona je naravno,zaštitnica porodilja i trudnica. Obje smo dobro. Provela sam normalno djetinjstvo, što znači, bilo je i grijeha i svega. Već u tinejđerskim danima osjećala sam se kao autsajder, nisam se povodila za drugima i često sam bila depresivna(jaako). Djed mi je bio najbolji prijatelj, u tim tinejdžerskim danima, svaki dan smo bili zajedno, tada mi je još i otac(djedov sin) počeo piti(puno), tako da smo ja i djed skupa patili i plakali. Samo da spomenem da nam je netko radio prije svega toga one vračke(naočigled), mislim da je to i potaknulo alkoholizam.
U toj tuzi Gospodin mi se obraća, krajem srednje škole. Ne znam točno kojim redom se dogodilo, ali imala sam u snu viziju čistilišta, prvo onog Nebeskog praga-nalazila sam se na koljenima, bilo je kao da sam u nebu, sve plavo, bila sam u jednom redu koje su činile duše, svi smo na koljenima, sklopljenih ruku išli naprijed i plakali, jako plakali,s desne strane nam je bio Isus na križu i pokraj njega dva prazna križa. Isusa nisam mogla vidjeti, ali znala sam da je ondje, raspet. Tada sam se, najednom, našla, valjda, u Srednjem Čistilištu. Sve je bilo crno, mrak se mogao rezati nožem, veliki strah, osjećala sam se kao da sam u nečemu zatvorenom, čula sam uzdahe, lance...Nisam nikoga vidjela,samo sam to čula i prestalo je sve. Ispričala sam to svom vjeroučitelju(to sam sanjala prije no što ćemo učiti u školi o Čistilištu, btw. prije toga nisam ni vjerovala da postoji Čistilište, mislila sam da postoji samo Raj i Pakao). Vjeroučitelj mi naravno nije vjerovao, većina njih to pripisuje psihi. Vjerujem da mi je Gospodin time navijestio moje vlastito Čistilište na Zemlji jer nije htio da ja ondje završim. Negdje u to vrijeme me je ruka Gospodnja odvela na misu na koju nisam baš htjela ići, na toj misi su se dijelile molitve Krunice Božanskog Milosrđa, čitala sam to i plakala i počela moliti. Milosti su stizale. Tada djed umire, iznenada, otac skoro umre od trovanja alkoholom, a moje muke traju. Nakon djedove smrti molila sam malo za njega, ništa previše. Prolazi neko vrijeme i na internetu pronađem ove molitve. Počnem ih moliti i čak nehotično tražim od Oca da mi da mali znak, i nedugo zatim sanjam djeda. San je izgledao ovako(nisam vidjela samo Čistilište)-hodala sam s bratićem livadom i dolazili smo do djedove kuće, nebom su letjele tri rode-jedna se srušila i pala-dandanas ne znam što ovo točno znači,međutim,simboliku svega ostaloga Gospodin mi je dao jasno shvatiti.
Prilazeći, vidjeli smo djeda kako razgrnjuje nešto pepela u staroj krušnoj peći. Nije smio s nama razgovarati,to sam odmah shvatila, bio je mokar, blatnjav, u muci.Izgledao je mlađe nego kad je umro. Bratić je nestao iz konteksta, kao da ga se nije puno ticalo. Djed mi se zahvalio na molitvi i zagrlio me. Tada smo ja i bratić krenuli prema djedovoj kući, ušli smo unutra gdje su bili i ostali-moj drugi bratić, sestrična i moj brat, izgledali su ravnodušno. Odmah sam krenula prema peći, da naložim jer ostalo je još samo par žera, a njima je bilo tako svejedno, tada sam bila ljuta na njih jer ne lože vatru. Iz toga sam shvatila da je vatra naša molitva, molitva za djeda u ovom slučaju, dakle bila je slaba,gotovo nikakva.
Počela sam moliti prošle godine, negdje početkom trećeg mjeseca,ali nisam molila redovno, pa sam zamolila Isusa da mu sad još nadoknadim tih deset-petnaest dana. Nadam se da ću tada biti gotova. Vjerujem da će mi Bog dati opet mali znak za završetak tih molitava jer iskreno ne znam točno dokad ih trebam moliti. Moja teta, djedova nećakinja, završila je te molitve te je na kraju sanjala svoju majku, djedovu šogoricu i njega kako usred mnoštva odlaze i viču joj: Odosmo mi na drugu stranu! Veliki Božji pečat na sve ovo je i što mi je otac prestao piti nakon otprilike sedam godina.
Ne zaboravimo Majku Božju, u Međugorju mi je dala osjetiti miris ruža, dala mi je osjetiti kako mi "mač probada srce", te unutarnje viđenje otvorenog neba nad međugorskom crkvom. Hvala Ti,Majko!! Što me štitiš, braniš i čuvaš!
Nadam se da ste zadovoljni odgovorom, trenutno mi je lakše u životu nego prije, znam čemu to mogu zahvaliti. Potrebno je moliti za duše u Čistilištu! Neka nam se Bog svima smiluje u ovo vrijeme!
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome!!!!
Ako budete milosrdni, milosrđe ćete i primiti!"
