Neka vam ovo bude motiv za dalje. Ustrajete u svojoj vjeri. Svi vi koji sumnjate u Boga, u Isusa, u Gospu, u njihovu moć. Svi vi koji čekate da vam se pokažu da biste vjerovali u njih, poslušajte ovo. Poslušajte svjedočanstva ljudi koji su doživjeli njihovu milost.. Ni sama nisam bila primjer pravog vjernika, iako sam bezuvjetno vjerovala u njihovo postojanje i njihove moći. Molila sam se često i zahvaljivala na svemu, ali nikad nisam mislila da ću dobiti ono za što se molim, jer sam smatrala da previše griješim i da nisam zaslužila pomoć...sve do subote, do susreta sa Gospom u Međugorju...
Prije odlaska u Međugorje bila sam jako uzbuđena, iako sam već bila u Međugorju nikada prije odlaska nisam bila tako uzbuđena, kao da sam predosjećala nešto...
Dan prije odlaska otišla sam u Sinj pomolit se Gospi da mi da snage da se popenjem na Brdo ukazanja jer već duže vrijeme imam problema sa koljenima i to brdo mi je predstavljalo nedostižan cilj, jer se ne mogu popet na obične stepenice, a kamoli na brdo i skoro sam se i pomirila sa tim da to neću moći učiniti.. ali nešto mi nije dalo mira i zamolila sam Gospu za pomoć...
Kada smo došli u Međugorje nisam mogla iščekat trenutak kada ću se krenit penjat na brdo. Iako sam bila u strahu da neću uspjet u tome nisam mogla odustat.. i tako sam krenila i u svakom trenutku sam očekivala da će me bol presjeć i da ću morat odustat.. ali to se nije dogodilo..
Gospa je uslišila moje molitve.. Dala mi je snagu da se popenjem na brdo bez iti jedne boli..što je meni bilo nevjerojatno..dok sam se penjala nije mi bilo jasno šta se događa.. je li stvarno moguće da je Gospa uslišila baš moje molitve, iako sam smatrala da to nisam zaslužila..Zašto mi je pomogla? zašto je baš meni podarila milost? Stajala sam pred kipom i molila se, kad me je odjednom zamantalo, došlo mi loše, noge su mi se počele trest, trnci su me prolazili kao da je nešto u meni.. sjela sam na kamen i plakala, suze su same navirale jer mi je Gospa podarila čudo za koje nisam ni u snu mislila da će mi se dogodit... Osjećaj je bio toliko lijep da nisam htjela otići s brda, od Gospe, zato ljudi vjerujte, molite se!! Nakon što sam sašla s brda odlučila sam se ispovijedit,, inače do tada nisam vjerovala u čin ispovjedit, kao nečeg iskrenog i svetog, i nisam pronašla osobu za koju sam mislila da se mogu ispovjedit.. ali u Međugorju me nešto vuklo da se ispovjedim i nisam osjećala mir dok to nisam napravila iako sam se dugo mislila hoću li to učiniti ili ne...
Hvala Gospi jer sam donijela ispravnu odluku i odlučila se iskreno pokajat za svoje grijehe.. osjećaj je bio neopisiv.. mir i blagoslov koji sam nakon toga osjetila ne može se ni s čim opisat.. i mogu samo reći da mi je žao sta to nisam i prije učinila... Nakon Medjugorja otisli smo na slapove, Kravice..
Tu je bilo jako strmo i puno stepenica koje je meni bilo nemoguće proć, i eto odlučila sam se spusti do slapova, a o tome kako cu se popet nisam razmišljala, jer sam znala da će me bolit i da će bit jako teško ali nema veze. Kada sam krenula natrag i prosla prvih par stepenica samo sam čekala da me zaboli i da ću morat stat i ići pomalo, ali ni tada se to nije dogodilo, i tada sam uspjela doći do vrha bez boli, što me je isto tako šokiralo i pokazalo mi da Gospa vjeruje u mene i moje obraćenje.. Zato svi vi koji ćete ovo pročitat nadam se da će moje svjedočanstvo utjecat na vas. pomoći vam i pružiti podršku. Svi vi koji mislite kako molitva nema smisla, jer se npr. molite godinama za nešto, a to nikako da vam se ostvari i odlučite odustati i od Boga i od molitve dobro promislite. Što bi bilo da niste molil? Kakav bi vam onda život bio? Možda 10 puta gori, a molitva vam nikada neće ništa nažao učinit. Zato ljudi molite i vjerujte! Bog će vam pomoći!!! Vaša sestra u Kristu, Lana
