Prvi je puta sudjelovao već 1994. godine, no zbog poslovnih obveza nekoliko narednih godina nije bio u mogućnosti biti nazočan na ovim susretima. Za Radiopostaju „Mir” Međugorje gosp. Hack je kazao: „Otkako mogu dolaziti, postao sam svjestan koliko je to bitno za mene, za moj rast u vjeri, za moj život uopće. Svake godine dobivamo nove spoznaje od naših svećenika, no ovdje i svi zajedno rastemo u tom zajedništvu. Za mjesec će dana biti 30 godina otkada sam prvi puta došao u Međugorje. Ovdje sam po prvi put u životu osjetio ljubav Božju i tada je vjera iz razuma prešla u moje srce. To je iskustvo vjere u srcu proizašlo upravo iz moje prve mise koju sam slavio u Međugorju. Cijeli sat, koliko je trajala sveta misa, ja sam plakao, no razlog suzama nije bila tuga. One su bile plod radosti i neopisivog mira kojeg sam osjetio u srcu. To što sam doživio u Međugorju je bilo uistinu nešto posebno. Više nisam trebao tražiti nikakve znakove. Svake godine dođem nekoliko puta i ne mogu reći koliko sam puta bio u Međugorju, ali mogu reći da to nije dovoljno koliko mi treba milosti.”
O iskustvima hodočasnika koji s njim dolaze, gosp. Alfred kaže: „Vidljivo je s koliko se radosti ti ljudi vraćaju kući, koliko su osnaženi u vjeri. Neki od njih uvijek iznova dolaze na naše susrete i u Međugorje. Neki su došli dva ili tri puta u životu, a poneke na žalost ne sretnem nikad više. Uvijek napominjemo našim hodočasnicima da Međugorje počnu živjeti tek kada se vrate kući, kako bi drugi u njima prepoznali ljubav i mir, da sve to ponesu u svoje župe, svojim svećenicima i bližnjima”.v
