Prije manje od 2 godine pisala sam o našem sinu (https://www.medjugorje-info.com/svjedocanstva/dirljivo-svjedocanstvo-majke-koja-je-izgubila-svoju-bebu-idi-znam-da-moras-stvoren-si-za-nebo) našem Duji i trudnoći koja je bila teška. Suočili smo se s dijagnozama, osudama i prijedlozima da odustanemo od njegovog života jer „nije savršen“. Ali srce majke zna da je svako dijete savršeno – savršeno darovan, stvoren za ljubav i za Nebo. Čuvala sam ga pod svojim srcem gotovo 9 mjeseci. Nosila ga s radošću i tugom, a onda je Bog odlučio da će naš Duje postati naš anđeo. Otišao je i ostavio neizbrisiv trag u našim srcima.
U tom periodu miješali su se osjećaji - mir, zahvalnost, radost, tuga. Ali, svo to vrijeme osjećala sam Božju prisutnost. Bog nas nikada nije napustio. Bio je s nama u najtežim trenucima i pripremao novi blagoslov. Tada nisam ni slutila da ću vrlo brzo pisati novo svjedočanstvo.
Jednog dana kod sestre na stolu vidim knjigu “Posveta sv. Josipu”. Uzmem ju i odlučim se pripremiti za posvetu. Sveti Josip mi je od trudnoće s Dujom vrlo drag, jer je po njegovom zagovoru došao i on, nakon jedne biokemijske trudnoće. Već prije posvete znala sam, Josip mi sprema nešto predivno. U ta 33 dana pripreme za posvetu u srcu mi je odjeknulo da ću opet postati mama. Odmah nakon posvete počela sam se moliti usnulom Josipu (moli se 30 dana i ispod kipića usnulog Josipa napiše se nakana). Međutim, ja sam odlučila moliti i postiti srijede sve dok ne rodim, ma koliko to dugo bilo. Molila sam za zdravu bebu i blagoslovljen i lagan porod i oporavak.
I već mjesec i pol nakon posvete, saznajem da sam trudna. Koje li sreće, zahvalnosti, pomalo i brige. Nestrpljivost do prvog pregleda, sreća, neizvjesnost sve se nekako mijenjalo iz dana u dan. Ali onda u tišini, u molitvi, u svakom suzdržanom uzdahu, dolazio je mir. I tako u miru, tekla je i moja trudnoća. Bog nam šalje još jednog dječaka. Bližio se termin, a ja sam bila uvjerena da ću roditi carskim rezom jer prošlo je tek godinu i pol otkako nam je Duje otišao, a prirodni porod nakon carskog može biti rizičan. Ali kako sam ušla u 9. mjesec, snažno mi se počela javljati želja za prirodnim porodom.. S obzirom na to da sam prošla i prirodni porod i porod carskim rezom, znala sam što me čeka. Carski je za mene bio teža opcija. Pomisao na oporavak nakon carskog nikako mi se nije uklapala u ono što sam molila. I tako u dogovoru s doktoricom, odlučimo da ćemo probati prirodno... Jedva sam čekala da sve krene... I krenulo je baš u srijedu, Josipovu srijedu... Porod je tekao predivno i već nakon 40-ak minuta u rukama smo držali novi život. U tom trenutku nisam mogla ne osjetiti da je Duje bio s nama. Kao da je šapnuo: “ Evo vam ga. Čuvao sam ga za vas.” Našeg dječaka. Dali smo mu ime Jakov, što znači - Bog štiti.
I ne samo da štiti nego i iscjeljuje. Još jednom nam je pokazao da molitva ima snagu. Da ljubav ne prestaju smrću. Da naša djeca i ona ovdje i ona u Nebu imaju svoju svrhu i poslanje.
Svaki život je svet. I onaj koji traje sekundu i onaj koji traje desetljećima. Jer svaki život ostavlja trag. Duje nas je naučio što znači ljubiti do kraja, voljeti dublje, vjerovati jače, nadati se bez uvjeta. A Jakov je pravi i predivan primjer Božje vjernosti.
Mi hodamo dalje s vjerom da ćemo se svi ponovno sresti. I da nijedna ljubav nije izgubljena, ako je položena u Božje ruke.
Hvala ti, Duje. Hvala ti, sveti Josipe. Hvala ti, Gospodine, što si nas kroz patnju doveo do novog života.
