Uska vrata je slika koja bi nas mogla uplašiti, kao da je spasenje samo za mali broj odabranih ili za savršene. Ali to je upravo suprotno onome što je Isus nebrojeno puta naučavao. Malo zatim kaže: „I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem (r. 29). Dakle, ta vrata su uska ali otvorena svima!
Da bi bolje razumjeli trebamo se pitati što su ta uska vrata. Isus uzima sliku iz života onog vremena i najvjerojatnije upućuje na činjenicu da se, kada dođe večer, vrata grada zatvaraju i ostaju otvorena samo jedna, najmanja i najuža: da bi se vratilo kući moglo se proći jedino kroz ta vrata.
Sjetimo se sada onoga što kaže Isus: „Ja sam vrata: kroza me tko uđe, spasit će se“ ( Iv 10, 9). To znači da je za ulazak u Božji život, u spasenje, potrebno proći kroz Njega i prihvatiti Njega i Njegovu riječ. Kao što je za ulazak u grad bilo potrebno „mjeriti“ se po jedinim uskim vratima koja su ostala otvorena, tako je i kršćaninov život onaj koji je „po mjeri Kristovoj“ utemeljen i oblikovan po Njemu. To znači da je mjerilo Isus i njegovo Evanđelje: ne ono što mi mislimo već ono što nam On kaže.
Radi se o uskim vratima ne zato što su namijenjena nekolicini već zato što biti Isusov znači slijediti Ga, posvetiti život u ljubavi, u služenju i darivanju sebe kao što je to On učinio, prošavši kroz uska vrata križa. Ući u plan života koji nam predlaže Isus zahtjeva od nas da suzimo prostor naše sebičnosti, smanjimo umišljenost samodostatnosti, da snizimo uzvisine uznositosti i oholosti, da prevladamo lijenost kako bi ušli u rizik ljubavi, onda kada to uključuje i križ.
Razmislimo konkretno o svakodnevnim gestama ljubavi koje s teškoćom izvršavamo: roditelji koji se žrtvuju za svoju djecu i odriču svog vremena; oni koji se brinu za druge, a ne samo za svoje interese; oni koji se troše služeći starijima, najsiromašnijima i najugroženijima; oni koji nastavljaju raditi predano, podnoseći teškoće i moguća nerazumijevanja; oni koji trpe zbog vjere, ali nastavljaju moliti i ljubiti; oni koji, umjesto da slijede svoje instinkte, na zlo odgovaraju dobrim, pronalaze snagu za oprost i hrabrost za ponovni početak. To su samo neki od primjera ljudi koji ne biraju široka vrata vlastite udobnosti, već uska Isusova vrata, vrata života potrošenog u ljubavi. Njih će, kaže danas Gospodin, Otac puno više prepoznati nego one koji vjeruju da su već spašeni, a zapravo su "zlotvori-činitelji nepravde" (Lk 13,27).
Braćo i sestre, na kojoj strani mi želimo biti? Volimo li više lagan put gdje mislimo samo na sebe ili uska vrata Evanđelja, koja stavljaju u krizu naše sebičnosti i osposobljava nas kako bi prihvatili istinski, pravi život koji dolazi od Boga? Na kojoj smo strani? Neka nam Djevica Marija, koja je slijedila Isusa sve do križa, pomogne mjeriti naš život po Njemu, kako bi ušli u pun i vječni život.
