Danas je kateheza posvećena molitvi u zajedništvu s Marijom i događa se uoči svetkovine Blagovijesti. Znamo da je glavni način kršćanske molitve Isusova čovječnost. Zapravo, tipično povjerenje kršćanske molitve bilo bi besmisleno da se Riječ nije utjelovila, darujući nam u Duhu Njegov sinovski odnos s Ocem. Čuli smo u čitanju: okupili su se učenici, pobožne žene i Marija da bi molili, nakon Isusova uzašašća. Prva kršćanska zajednica koja je iščekivala Isusov dar, Njegovo obećanje.
Krist je Posrednik, most koji prelazimo kako bismo se obratili Ocu (usp. Katehizam Katoličke Crkve, 2674). On je jedini Otkupitelj. Nema suotkupitelja s Kristom. On je jedan! Poseban Posrednik. Svaka je molitva koju upućujemo Bogu po Kristu, s Kristom i u Kristu, i ostvaruje se zahvaljujući Njegovu zagovoru. Duh Sveti proširuje Kristovo posredovanje u svako vrijeme i na svako mjesto: ne postoji drugo ime u kojem bismo se mogli spasiti: Isus Krist. Jedini posrednik između Boga i ljudi (usp. Dj 4,12).
Iz jedinstvenog Kristova posredovanja poprimaju značenje i vrijednost druge karakteristike koje kršćanin nalazi za svoju molitvu i pobožnost, prije svega prema Djevici Mariji, Isusovoj Majci.
Ona zauzima povlašteno mjesto u životu, a time i u kršćanskoj molitvi, jer je Isusova Majka. Istočne ju Crkve često prikazuju kao Odigitriu, onu koja 'pokazuje put', to jest na Sina, Isusa Krista. Tu se sjetim lijepe slike Odigitrie iz katedrale u Bariju: jednostavna, Djevica Marija koja nosi nagog Isusa. Kasnije su ga prekrili haljinicama kako bi prekrili nagost, ali istina je da je Isus gol, da je On čovjek rođen od Marije i onaj koji je Posrednik. Ona pokazuje na Posrednika. U kršćanskoj ikonografiji Njezina je prisutnost posvuda uvelike istaknuta, ali uvijek u odnosu na Sina i u Njegovoj službi. Njezine ruke, Njezine oči, Njezin stav živi je 'katekizam', i uvijek ukazuju na bit, na središte: Isusa (usp. KKK, 2674). Marija je potpuno okrenuta Njemu do te mjere da možemo reći da je Ona više učenica nego Majka. Znak koji je dala na svadbi u Kani: On! Učinite ono što vam On kaže. Uvijek ukazuje na Krista i Ona je prva učenica.
To je uloga koju je Marija zauzimala tijekom cijelog svog zemaljskog života i koja je ostala zauvijek: biti ponizna službenica Gospodnja i ništa više. U određenom trenutku, u Evanđeljima, čini se da Marija gotovo potpuno nestaje, ali vraća se u presudnim trenutcima, kao u Kani, kada je Sin, zahvaljujući Njezinoj brižnoj intervenciji, učinio prvi 'znak' (usp. Iv 2,1-12), a zatim na Golgoti, podno križa.
Isus je proširio Marijino majčinstvo na cijelu Crkvu kad joj je povjerio ljubljenog učenika, malo prije smrti na križu. Od tog trenutka svi smo stavljeni pod Njezin plašt, kao što se vidi na određenim srednjovjekovnim freskama ili slikama. Također, prva latinska antifona govori o Mariji koja nas prekriva svojim plaštem kao Majka kojoj je Isus povjerio sve nas. Ona nije božica, ni suotkupiteljica, već Majka. Kršćanska joj pobožnost uvijek pridaje lijepe nazive, kao što to čini dijete svojoj mami. Koliko lijepih naziva dijete daje svojoj mami jer ju voli. No, budimo pažljivi: nazivi koje Crkva, svetci pridaju Mariji ništa ne oduzimaju jedinstvenosti Kristove otkupiteljske uloge. To su izričaji sinovske ljubavi prema svojoj mami, ponekad pretjerani, ali znademo da ljubav čini da često pretjerujemo, no to je zbog ljubavi.
I tako smo joj se počeli moliti s izrazima upućenima Njoj, koji su prisutni u Evanđeljima: 'puna milosti', 'blagoslovljena među ženama' (usp. KKK, 2676ff.). U molitvi Zdravo Marijo ubrzo je pridodan naslov 'Theotokos', 'Majka Božja', koji je odobrio Koncil u Efezu. I, slično onomu što se to događa u Očenašu, nakon pohvale dodajemo i molbu: molimo Majku da moli za nas grješnike kako bi zagovarala svojom nježnošću, 'sada i na času smrti naše'. Sada, u konkretnim životnim situacijama, i u posljednjem trenutku, da nas, kao Majka i prva Učenica, prati u prolazu u vječni život.
Marija je uvijek prisutna kraj postelje svoje djece koja odlaze s ovog svijeta. Ako se netko osjeća sam i napušten, Ona je u blizini, kao što je bila pored svog Sina kad su ga svi bili napustili.
Marija je bila prisutna i prisutna je u vrijeme pandemije, bliska je ljudima koji su nažalost završili svoje zemaljsko putovanje u izolaciji, bez podrške i blizine svojih najmilijih. Marija je uvijek tu, kraj nas, sa svojom majčinskom nježnošću.
Molitve upućene Njoj nisu uzaludne. Žena 'da', koja je spremno prihvatila poziv anđela, također odgovara na naše molbe, sluša naše vapaje, čak i one koji ostaju zatvoreni u srcu, koji nemaju snage izaći, a koje Bog znade bolje od nas samih. Sluša ih kao Majka. Više od bilo koje dobre majke, Marija nas brani u opasnosti, također se brine o nama kad smo zaokupljeni svojim brigama i izgubimo osjećaj za hod te dovedemo u opasnost ne samo naše zdravlje već i naše spasenje. Marija je tu, moli za nas, moli za one koji ne mole, moli s nama. Zašto? Zato što je Ona naša Majka.
