Slušanje „ostaje bitno za ljudsku komunikaciju“, međutim u svijetu u kojem živimo prisutna je tendencija okretanja glave na drugu stranu i zatvaranja ušiju. Samo obraćajući pažnju na to koga slušamo, što slušamo, kako slušamo, možemo rasti u umijeću komuniciranja, čije središte nije teorija ili tehnika, već sposobnost srca koje omogućuje blizinu, pojasnio je Papa.
„Svi imamo uši, ali mnogo puta čak i oni sa savršenim sluhom ne mogu čuti druge. Postoji, naime, unutarnja gluhoća, gora od tjelesne“, napominje Papa. U vezi s tim Sveti je Otac skrenuo pažnju na stvarnost prisilnih migracija, složenog problema za koji nitko „nema spreman recept“ za rješavanje.
Papa nas potiče da srušimo zid razočaranja i cinizma koji se podigao među običnim ljudima, zasigurno potaknut pandemijom.
Toliko nepovjerenja koje se ranije nakupilo prema „službenim informacijama“ izazvalo je i „infodemiju“, unutar koje je svijet informacija sve teže učiniti vjerodostojnim i transparentnim.
„Moramo duboko slušati i osluškivati, posebno socijalnu nevolju povećanu usporavanjem ili prestankom mnogih gospodarskih aktivnosti“, potiče Papa. No, treba biti na oprezu, jer „postoji upotreba sluha koja nije pravo slušanje, već njegova suprotnost: prisluškivanje“.
Stalna prisutna napast koje se danas, u eri društvenih mreža, dodatno pogoršala, jest prisluškivanje i špijuniranje, iskorištavajući druge za vlastiti interes. Naprotiv, ono što komunikaciju čini dobrom i potpuno ljudskom je upravo slušanje onoga pred kim jesmo, licem u lice, slušanje drugoga kojemu pristupamo s odanošću, povjerenjem i iskrenom otvorenošću.
Čovjek ne komunicira ako nije prvi slušao i nema dobroga novinarstva bez sposobnosti slušanja. Da biste ponudili temeljite, uravnotežene i cjelovite informacije, potrebno je dugo slušati. Da bi se ispričalo događaj ili opisalo stvarnost u reportaži, bitno je znati slušati, spremni također promijeniti mišljenje, modificirati svoje početne hipoteze, piše Papa u svojoj poruci za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije.
