Podsjećajući na prvih osam poglavlja Djela apostolskih, koja predstavljaju sažetak čitave povijesti Crkve, Sveti je Otac naglasio da Gospodin otpočetka prati svoje učenike, potvrđujući Riječ čudesnim znakovima. Nikada ih ne napušta, čak ni u najtežim trenucima – napomenuo je.
Papa je posebno razmišljao o tri izraza iz današnjeg prvog čitanja, odnosno osmog poglavlja Djela apostolskih, pozivajući da na miru kod kuće ponovno pročitamo taj odlomak. Prvi je izraz „Ustani i pođi“, kojim se anđeo obratio Filipu. To je znak evangelizacije – kazao je Sveti Otac – Evangelizacija je poziv i velika utjeha Crkve.
Ali da bi se evangeliziralo, potrebno je „ustati i poći“ – istaknuo je papa Franjo – Ne kaže: Sjedi na miru u svojoj kući! Kako bi bila vjerna Gospodinu, Crkva mora uvijek biti na putu: Ustani i pođi! Crkva koja nije na putu postaje bolesna. Bolesna i zatvorena u psihološke i duhovne traume – rekao je Papa – zatvorena u maleni svijet brbljanja, stvari, zatvorena, bez obzora. Ustani i pođi! Tako mora djelovati Crkva u evangelizaciji – naglasio je Sveti Otac.
Pođi i pridruži se tim kolima! – sljedeći je poticaj koji sv. Filip prima od Duha. Na kolima je bio Etiopljanin – obraćenik na židovstvo, eunuh, koji je došao u Jeruzalem kako bi se poklonio Bogu. I on je za vrijeme putovanja čitao proroka Izaiju. Papa je kazao da je tu riječ o obraćenju „ministra gospodarstva“ i prema tome o velikom čudu. Duh potiče Filipa da se približi tom čovjeku – primijetio je papa Franjo te naglasio koliko je važno da Crkva zna slušati nemir svakog ljudskog srca.
U svakom se ljudskom srcu nalazi nemir, dobar ili loš, no riječ je o nemiru – kazao je Sveti Otac – Crkva osluškuje taj nemir. Ne kaže: Idi i prozelitiraj! Ne, nego „pođi i slušaj“. Slušanje je tako drugi korak. Prvo, „ustani i pođi“, a onda slušanje. Sposobnost slušanja: što osjećaju ljudi, što osjeća njihovo srce, o čemu razmišljaju… Razmišljaju li možda o pogrešnim stvarima? No htio bih čuti te pogrešne stvari kako bih dobro razumio gdje se nalazi taj nemir. Svi mi u svojoj nutrini imamo nemir.
Dakle, drugi je korak Crkve pronaći nemir u ljudima – rekao je Papa.
Filip se približio kolima i čuo da Etiopljanin čita proroka Izaiju, pa ga je upitao: „Razumiješ li što čitaš?“ Na što mu je dvoranin odgovorio: „Kako bih mogao ako me nitko ne uputi“. Onda je zamolio Filipa da se uspne na kola i sjedne uza nj. Papa Franjo je objasnio da je Filip počeo propovijedati s blagošću. Tako nemir Etiopljanina pronalazi objašnjenje koje je ispunilo njegovo srce nadom. No to je bilo moguće zato što se Filip približio i slušao – naglasio je Sveti Otac.
I dok je Etiopljanin slušao, Gospodin je djelovao u njegovoj nutrini. Na taj je način on razumio Izaijino proroštvo koje se odnosi na Isusa. Njegova je vjera u Isusa narasla do te mjere da je – kad su stigli do mjesta gdje je bilo vode – od Filipa zatražio da ga krsti. On je zatražio krštenje jer je Duh djelovao u njegovu srcu – primijetio je papa Franjo. A poslije krštenja, Duh je ugrabio Filipa te ga odveo na drugo mjesto, a Etiopljanin je pun radosti nastavio svojim putom. Po Papinu je mišljenju tako treći izrazi radost: radost kršćanina.
Crkva nam danas kaže: raduj se! Radost biti kršćaninom i u mračnim te ružnim trenucima, tȁ poslije kamenovanja sv. Stjepana je nastupio progon kršćana. Kršćani su se raspršili poput sjemena koje raznosi vjetar. Oni su bili ti koji su naviještali Isusovu Riječ. Neka Gospodin svima nama udijeli milost da živimo Crkvu na nogama i u hodu, slušajući nemir naroda i uvijek radosni – zaključio je papa Franjo.
