Da bismo vidjeli Boga trebamo osloboditi srce od zabludā – rekao je papa Franjo na današnjoj općoj audijenciji koja se, zbog epidemije koronavirusa, od 11. ožujka održava u biblioteci Apostolske palače. Nastavljajući nîz kateheza o blaženstvima Papa je govorio o šestom blaženstvu, odnosno o čistoći srca kao uvjetu potrebnom da bismo vidjeli Boga: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati“.
Šesto nam blaženstvo obećava viđenje Boga, a uvjet je za to čistoća srca. Kako postići tu intimnost i upoznati Boga očima? – upitao je Papa te dao primjer učenikā iz Emausa koji su Isusa imali kraj sebe, ali „prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima“ (Lk 24,16). Gospodin će otvoriti njihov pogled tek na kraju puta čiji je vrhunac bilo lomljenje kruha, a koji je započeo prijekorom: „O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!“ (Lk 24,25). U tomu je razlog njihove sljepoće: njihovo bezumno i sporo srce. Kada je srce bezumno i sporo ne vidi se dobro, stvari se vide zamagljene – primijetio je Papa.
U tomu je mudrost toga blaženstva; kako bismo mogli kontemplirati trebamo ući u sebe i napraviti mjesta za Boga jer, kako kaže sveti Augustin: Bog mi je intimniji od moje intime („interior intimo meo“; Ispovijesti, III, 6, 11). Da bismo vidjeli Boga ne trebamo promijeniti naočale ili točku gledišta, ili pak promijeniti teološke autore koji će mi pokazati put; valja, naprotiv, osloboditi srce od zabluda! To je jedini put – istaknuo je papa Franjo.
To je odlučujuća zrelost, kada shvatimo da je naš najgori neprijatelj često skriven u našem srcu – primijetio je. Najplemenitija je bitka ona protiv unutarnjih zabluda koje stvaraju naši grijesi, jer grijesi mijenjaju unutarnje viđenje, mijenjaju procjenu stvari, daju ti da vidiš stvari koje nisu istinite. Da bismo shvatili što je „čistoća srca“ Papa je podsjetio na biblijsko shvaćanje srca prema kojemu srce nije samo u osjećajima, nego je ono „najintimnije mjesto ljudskoga bića“.
Čovjek čist srcem živi u Gospodinovoj prisutnosti, čuvajući u srcu ono što je dostojno odnosa s Njim; jedino tako ima „izjednačen“ život, ravnomjeran, jednostavan, a ne krivudav. Rezultat je to procesa koji zahtijeva oslobođenje i odricanje. Čovjek čist srcem ne rađa se takav, nego je proživio unutarnje pojednostavljenje, te naučio odricati se u sebi zla. U Bibliji se to zove „obrezanje srca“ (usp. Pnz 10,16; 30,6; Ez 44,9; Jr 4,4).
Riječ je o unutarnjem pročišćenju koje uključuje prepoznavanje onoga dijela srca koje je pod utjecajem zla, kako bismo naučili prepuštati se uvijek poučavanju i vodstvu Duha Svetoga. Tim ćemo putem doći do toga da možemo vidjeti Boga. Put od bolesnoga srca, od grješnoga srca, od srca koje ne može dobro vidjeti stvari jer je u grijesima, do punine svjetla u srcu, djelo je Duha Svetoga. On je taj koji nas vodi na tom putu – napomenuo je Papa.
U tom viđenju koje daje blaženstvo, kao u svim blaženstvima, postoji buduća dimenzija, eshatološka, a to je radost Kraljevstva nebeskoga prema kojemu idemo. Međutim, postoji još jedna dimenzija – napomenuo je Papa. Vidjeti Boga znači shvatiti naum Providnosti u onomu što nam se događa, prepoznati Njegovu prisutnost u sakramentima, u braći, ponajviše u siromašnima i onima koji trpe, i prepoznati ga tamo gdje se On očituje.
To je blaženstvo stoga – prema Papinim riječima – na neki način rezultat prethodnih. Ako smo poslušali žeđ za dobrom koje boravi u nama, i ako smo svjesni da živimo od milosrđa, započinje put oslobođenja koji traje cijeli život i vodi nas do Neba. To je ozbiljan posao koji obavlja Duh Sveti, ako mu damo prostora; to je Božje djelo u nama, i u kušnjama i u pročišćenjima u životu. Nemojmo se bojati, otvorimo Duhu Svetomu vrata svojega srca kako bi nas očistio i vodio na tom putu prema punoj radosti – rekao je na kraju papa Franjo.
