U središtu je Papine propovijedi bila tema radosti Evanđelja, a govorio je također o liku svećenika. Kada svećenik propovijeda – kratko ako je moguće – on to čini s radošću koja dodiruje srca ljudi, istom onom riječju kojom je sâm Gospodin dodirnuo njegovo srce za vrijeme molitve – objasnio je Sveti Otac.
Radosna se vijest rađa iz pomazanja – povezao je Papa propovijed s današnjom svetkovinom. Evanđelje je Radosna vijest zato što je, u svojoj bîti, poruka radosti. Neka nitko ne pokuša odvojiti sljedeće tri milosti od Evanđelja – upozorio je papa Franjo: ono je istina o kojoj se ne pregovara; ono je milosrđe koje je bezuvjetno i nudi se svim grešnicima; konačno, ono je radost koja je osobna i otvorena svima.
Sveti je Otac potom govorio o tim trima milostima: Istina Radosne vijesti nikada ne može biti samo apstraktna, nesposobna uzeti konkretni oblik u ljudskom životu jer ju je ugodnije vidjeti u knjigama. Milosrđe Radosne vijesti nikada ne može biti lažno suosjećanje koje ostavlja grješnika u njegovoj bijedi, ne pružajući mu ruku da ga se podigne niti mu pomaže učiniti korak u smjeru promjene. Konačno, Radosna vijest nikada ne može biti tmurna ili ravnodušna jer je ona izraz radosti koja je u potpunosti osobna. To je radost Oca koji ne želi da itko od njegovih malenih propadne. To je Isusova radost kada vidi kako se Radosna vijest naviješta siromašnima i da se maleni daju na put naviještanja – kazao je Papa te nastavio:
Radosti su Evanđelja posebne radosti. Kažem „radosti“ u množini jer ih je mnogo te se razlikuju, ovisno o tome kako ih Duh priopćava, u svakom dobu, svakoj osobi i u svakoj kulturi. Trebaju se preliti u nove mješine, o kojima Gospodin govori ističući novost svoje poruke – rekao je Sveti Otac te je potom govorio o trima slikama tih novih mješina.
Prva su slika Radosne vijesti kamene posude na svadbi u Kani Galilejskoj koje su služitelji na Isusovu zapovijed napunili do vrha. Papa Franjo je naglasio da na određeni način te posude jasno odražavaju savršenu posudu – Blaženu Djevicu Mariju. Ona je nova mješina koja je prepuna zarazne ljubavi i njezina nam „zarazna punina“ pomaže nadvladati napast straha, napast koja nam ne dopušta da budemo ispunjeni do vrha, napast koja priječi da idemo naprijed i ispunjavamo druge radošću. To ne može biti, tȁ radost Evanđelja ispunja srcâ i živote svih onih koji susreću Isusa – kazao je Papa.
Druga je slika Radosne vijesti krčag koji Samaritanka nosi na zdenac da bi zahvatila vode. Sveti je Otac istaknuo da je tu riječ o konkretnosti: ona je zahvatila vodu iz zdenca i utažila Isusovu žeđ, a utažila ju je još više ispovijedajući mu svoje grijehe. Milosrdno protresavši posudu njene duše, Duh Sveti se prelio na sve ljude u njezinom malom gradiću, koji su zamolili Gospodina da ostane s njima. Podsjetio je da nam je Gospodin također dao drugu posudu „uključive konkretnosti“ – sv. Majku Tereziju. Pozvao ju je i rekao joj: „Žedan sam“! A ona je, počevši od konkretne osobe, zahvaljujući svom osmijehu i načinu kako je dodirivala njihove rane, navijestila Radosnu vijest svima – rekao je Papa.
Konačno, treća je slika Radosne vijesti beskrajna posuda Gospodinova probodenog srca: njegova krajnja krotkost, poniznost i siromaštvo, koji sve ljude privlače k sebi. Od njega trebamo naučiti da se naviještanje velike radosti siromašnima može ostvariti samo na način koji je pun poštovanja, ponizan, pa čak i ponižavajuć. Evangelizacija ne može biti umišljena, a istina ne može biti kruta jer se istina utjelovila, postala je blagost, dijete, čovjek, nju je Bog za nas učinio grijehom. Duh naviješta i upućuje u čitavu istinu i nije ga strah davati je malo-pomalo. Duh nam u svakom trenutku daje što trebamo reći svojim neprijateljima i osvjetljava svaki naš maleni korak naprijed, koji u tim vremenima možemo učiniti. Ta cjelovita krotkost daje radost siromašnima, oživljava grješnike i nudi olakšanje onima koje tlači đavao – kazao je papa Franjo te je na kraju svim svećenicima poželio „zaraznu puninu“ radosti.
