Ljudski život u kontekstu globaliziranoga svijeta u kojemu živimo tema je koju Papinska akademija za život razmatra na svojoj općoj skupštini koja se od 25. do 27. lipnja održava u Vatikanu pod naslovom Jednaki na rođenju. A poslije? Globalna odgovornost. Nadahnjujući se tom temom, papa Franjo je 25. lipnja na audijenciji, u koju je primio sudionike skupa, iznio pozornu analizu etičke i duhovne kvalitete života u svim njegovim razdobljima.
Iako slab i bolestan, život je
Potaknuo je tijekom susreta na razmišljanje o bioetici, ali ne krećući od bolesti i smrti, nego od dubokoga uvjerenja o neopozivom dostojanstvu ljudske osobe.
„Postoji život koji je obitelj i zajednica, život koji je zaziv i nada“, rekao je Papa. Ranjen, povrijeđen, marginaliziran, odbačen, ali on je uvijek život, onako kako postoji vječni život. Sveti Otac spomenuo je prinos biologije koja istražuje tjelesne, kemijske i mehaničke vidike, te istaknuo da ne treba zaboraviti širu i dublju perspektivu koja zahtijeva pozornost upravo prema ljudskom životu, koji se pojavljuje na sceni svijeta s divotom govora i razmišljanja, osjećaja i duha. Prema Papinim riječima, „lijepa“ aktivnost života je rađanje nove osobe, odgoj njezinih duhovnih i kreativnih kvaliteta, upućivanje na ljubav prema obitelji i prema zajednici, briga o njezinim ranjivostima i ranama; kao i upućivanje na život djece Božje, u Isusu Kristu.
Izbjegavati prljavu igru smrti
Papa Franjo je potom napomenuo kako odustajanje od života, prepuštanje siromašnih gladi, progonjenih ratu, i starijih osoba napuštenosti, znači baviti se prljavim poslom smrti, što je grijeh. „Zlo nas nastoji uvjeriti da je smrt kraj svega, da smo na svijet došli slučajno i da nam je određeno da završimo u ništavilu. To znači okrenuti se samima sebi poput Narcisa koji širi prilično zarazni duhovni virus. Osuđuje nas na to da postajemo muškarci-ogledalo i žene-ogledalo, koji vide samo sebe i ništa drugo. To je kao da postajemo slijepi za život i za njegovu dinamiku, budući da je on dar primljen od drugih, koji zahtijeva da ga se odgovorno stavi u optjecaj za druge“, primijetio je Papa.
Bioetika je zaštita ljudskoga dostojanstva
Prema njegovu mišljenju, stoga je zadaća kojoj valja težiti prekidanje sudioništva u prljavom poslu smrti, udaljavanje od bolesti i smrti te biranje smisla života i određivanje vrijednosti osobe. Globalna će bioetika biti, dodao je, poseban način za razvoj perspektive cjelovite ekologije koja je vlastita enciklici Laudato si'. „Pokrenut će se iz dubokoga uvjerenja o neopozivom dostojanstvu ljudske osobe, onakve kakvu Bog voli, dostojanstvu svake osobe, u svim razdobljima i stanjima njezina života, te tražiti oblike ljubavi i skrbi koji trebaju biti usmjereni na njezinu ranjivost i krhkost“, rekao je papa Franjo.
Tijelo je Božji dar
Potom je posebno istaknuo tijelo koje čovjeka stavlja u izravnu vezu s okolišem i drugim živim bićima. „Prihvatiti ga znači primiti ga kao Božji dar; znači prihvatiti cijeli svijet kao Očev dar i zajednički dom, jer logika vlasništva nad vlastitim tijelom pretvara se u logiku koja je katkada lagana prevlast nad stvorenim. Naučiti prihvatiti vlastito tijelo, brinuti se o njemu i poštovati njegova značenja, bitno je za istinsku ljudsku ekologiju“, istaknuo je Sveti Otac te dodao da je potrebno također cijeniti vlastito tijelo u njegovoj ženstvenosti ili muškosti, kako bismo mogli prepoznati sebe susrećući drugoga koji je drugačiji od nas.
Hrabri moralni otpor
Papa je podsjetio i na slojevite bitne razlike u ljudskom životu: muškarca i žene, očinstva i majčinstva, sinovstva i bratstva, socijalnosti, kao i svih različitih dobi života. Teški su to uvjeti, osjetljivi ili opasni prijelazi koji, prema Papinim riječima, zahtijevaju posebnu etičku mudrost i hrabri moralni otpor, i s kojima se treba suočiti također uz odgovarajuću potporu odgovorne ljudske blizine. Potom je spomenuo apostolsku pobudnicu Gaudete et exsultate, pozvavši nazočne da se bave temama etike ljudskoga života u okviru globalne antropologije.
„Zaštita nedužnoga koji nije rođen, primjerice, treba biti jasna, nepokolebljiva i zanesena, jer je tu u igri dostojanstvo ljudskoga bića, uvijek sveto; i to zahtijeva ljubav prema svakoj osobi bez obzira na njezin razvoj. Ali, jednako je tako svet i život siromašnih koji su već rođeni, koji trpe u bijedi, u napuštenosti, isključenosti, u trgovini ljudima, u skrivenoj eutanaziji bolesnih i starijih osoba bez ikakve skrbi, u novim oblicima ropstva, i u svim oblicima odbacivanja“, napomenuo je Papa te istaknuo da se trebamo pitati o posljednjem odredištu života, koje može vratiti dostojanstvo i smisao otajstvu njegovih najdubljih i najsvetijih osjećaja.
„Ljudski život, tako lijep da zadivljuje i krhak da umire, šalje dalje od samoga sebe; mi smo beskonačno više od onoga što možemo učiniti za sebe. Ljudski je život, međutim, i nevjerojatno izdržljiv, zacijelo zbog tajanstvene milosti koja dolazi odozgor, u odvažnosti svojega zaziva pravednosti i konačne pobjede ljubavi“, naveo je Sveti Otac, prenosi Vatican news.
Izvor: Nedjelja.ba
