K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze. Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu hramu tvojem – riječi su iz 28. psalma koje su bile uvod u katehezu pape Franje na današnjoj općoj audijenciji, na kojoj je nastavio niz kateheza o molitvi. Tema današnje kateheze bila je „Molitva prošnje“.
Zahvala i molitva, dva su elementa kršćanske molitve koja potpuno očituje naše čovještvo – istaknuo je Papa. Primjer je toga molitva 'Oče naš' u kojoj molimo Boga najviše darove: posvećenje Njegova imena među ljudima, dolazak Njegova kraljevstva, ostvarenje njegove volje za dobro svijeta. Ona je također molitva u kojoj se traže i jednostavniji i svakodnevni darovi kao što je kruh svagdašnji, što znači također zdravlje, stan, posao, kao i oprost naših grijeha, pomoć u kušnjama i izbavljenje od zla.
Katekizam ističe da kroz molitvu izražavamo svijest da smo Božja stvorenja, odustajući od iluzije o samodostatnosti priznajemo da nam je On potreban i da nismo svoj posljednji cilj. Svi se u nekom trenutku života nađemo u vremenu potištenosti i samoće – napomenuo je Papa. Biblija se ne srami pokazati ljudsko stanje pogođeno bolešću, nepravdama, neiskrenošću prijatelja ili prijetnjama neprijatelja. Katkada nam se čini da sve propada, da je do sada proživljeni život bio uzaludan. U tim situacijama koje su naizgled bezizlazne – kada nam se čini da sve propada, postoji samo jedan izlaz, a to je vapaj, molitva: „Gospodine, pomozi mi!“ Molitva otvara tračke svjetla u najdubljim tamama. „Gospodine, pomozi mi!“ To otvara: otvara put, hod – napomenuo je papa Franjo.
Ali, ne molimo samo mi – primijetio je – svaki komadić svega stvorenoga nosi u sebi utisnutu želju za Bogom. Sve stvoreno moli, ali mi smo jedini koji svjesno molimo, koji znamo da se obraćamo Ocu i ulazimo u dijalog s Njim. Dakle, ne trebamo se sablazniti ako osjetimo potrebu za molitvom, ne trebamo se sramiti. I posebno kada smo u potrebi, valja moliti, tražiti. Mnogo nas ima taj osjećaj; sramimo se moliti; tražiti pomoć, moliti nekoga da nam pomogne nešto učiniti, doći do određenog cilja, sramimo se tražiti od Boga.
Nemoj se sramiti moliti. 'Gospodine, to mi treba', 'Gospodine, nalazim se u toj nevolji', 'Pomozi mi!; to je vapaj srca prema Bogu koji je Otac – rekao je Papa te istaknuo – To valja činiti i u sretnim trenutcima, ne samo ružnima; valja zahvaliti Bogu za svaku stvar koja nam je dana; sve je to milost. To trebamo naučiti. Gospodin nam uvijek daje, uvijek, i sve je milost.
Moguće je također doći do toga da ne vjerujemo u Boga, ali je teško ne vjerovati u molitvu, jer ona jednostavno postoji – primijetio je – Ona je nutarnji glas koji može dugo šutjeti, ali jednoga će se dana probuditi i zavapiti. I Bog će odgovoriti na naš vapaj – istaknuo je Papa – nema molitve koju On ne posluša. Biblija to ponavlja bezbroj puta. Bog sluša vapaj onoga tko Ga zazove. I naše jedva izgovorene molbe, one koje su na dnu srca, koje se sramimo izraziti, Otac ih sluša i želi nam darovati Duha Svetoga koji nadahnjuje svaku molitvu i preobražava svaku stvar. (…) Pitanje je strpljenja, uvijek, da izdržimo u čekanju. Sada smo u došašću, tipičnom vremenu iščekivanja; čekamo Božić. To se dobro vidi. Ali, i čitav naš život je u iščekivanju. I molitva je uvijek u iščekivanju, jer znamo da će Gospodin odgovoriti – istaknuo je papa Franjo.
