Papa Franjo je danas na Trgu svetoga Petra u okviru opće audijencije nastavio s nizom kateheza o molitvi Oče naš, govoreći o pretposljednjem zazivu te molitve „Ne uvedi nas u napast“. Upravo tim pretposljednjim zazivom naš razgovor s Ocem nebeskim ulazi u srce drame – rekao je Papa i istaknuo – to jest na područje suočavanja naše slobode sa zamkama Zloga.
Sveti Otac protumačio je da prijevod toga zaziva nije točan grčki izraz kako ga donose evanđelja. Izvorni grčki izraz koji se nalazi u evanđeljima teško je točno iznijeti, te svi suvremeni prijevodi pomalo šepaju – rekao je papa Franjo i primijetio – No u jednom se elementu možemo jednoglasno složiti: kako god se razumio tekst, moramo isključiti da je Bog tvorac napasti koje čovjeku prijete na njegovom putu.
Da bi pokazao kako se radi o tumačenju koje je daleko od slike o Bogu koju nam je Isus objavio, Papa je citirao Jakovljevu poslanicu u kojoj se ističe: „Neka nitko u napasti ne rekne: 'Bog me napastuje'. Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga (Jak 1,13) – rekao je Papa i dodao – On je Bog koji se uvijek bori za nas, a ne protiv nas. On je Otac! U tom smislu molimo Oče naš.
U životu Sina Božjega – nastavio je Sveti Otac – kušnja i napast bile su tajanstveno prisutne. U tom je iskustvu Sin Božji postao potpuno naš brat na način koji graniči sa skandalom. I upravo su ti evanđeoski odlomci pokazali da su najteži zazivi Očenaša, oni na kraju, već uslišani. Bog nas nije ostavio same, nego se u Isusu očituje kao „Bog s nama“ sve do krajnjih posljedica.
Naša se utjeha nalazi upravo u Božjoj prisutnosti pa i u najmračnijim trenucima kada, međutim, čovjek nije u stanju bdjeti – rekao je papa Franjo i napomenuo – U trenutku tjeskobe, Bog traži od čovjeka da ga ne napusti, no čovjek spava. Međutim, u trenutku kada čovjek shvati da se nalazi u kušnji, Bog bdije. Zašto? Zato što je Otac. Tako smo započeli molitvu: 'Oče naš'. Otac ne napušta svoju djecu. Ona noć Isusove boli i borbe, posljednji je pečat utjelovljenja. Bog dolazi kako bi nas susreo u našim ponorima i patnjama koje čine povijest.
Naša je utjeha u trenutku kušnje znati da ta dolina, otkako ju je Isus prešao, više nije pusta, nego je blagoslovljena prisutnošću Sina Božjega. On nas nikada neće napustiti! Na tu je sigurnost podsjetio Papa, napominjući da se to neće dogoditi u vrijeme kušnje i napasti jer Krist je već uzeo na se teret križa i zove nas da ga nosimo s Njime, prepuštajući se s povjerenjem Očevoj ljubavi. On je s nama kada nam daje život, s nama je tijekom života, s nama je u radosti, u kušnjama, u žalosti, u porazima, kad griješimo, uvijek je s nama jer je Otac i ne može nas napustiti – kazao je papa Franjo.
Nakon kateheze Papa je pozdravio sve prisutne, posebno se obratio mladima, starima, bolesnima i mladencima, te je podsjetio na današnji blagdan svetoga Josipa radnika, zaštitnika opće Crkve. Ponizni lik Josipa radnika iz Nazareta neka nas vodi Kristu, neka podupire one koji čine dobro u svijetu i zagovora one koji su izgubili posao ili ga ne mogu naći – zaključio je na kraju Sveti Otac.
