Riječi su to pape Franje iz poruke za treći Svjetski dan posvećen onima koje današnje društvo sudi, odbacuje i podnosi. Zadaća je kršćana sijati među njima nadu i pouzdanje
„Ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka“ (Sal 9, 19). Te riječi iz 19. psalma naslov su poruke pape Franje za treći Svjetski dan siromaha koji se obilježava 17. studenog, a koji je Sveti Otac ustanovio na kraju Jubileja milosrđa. U središtu su obilježavanja toga dana muškarci, žene, mladi, djeca – žrtve novih ropstava zbog kojih oni postaju migranti, siročad, beskućnici i marginalizirani.
Siromasi su sve brojniji plod društva u kojemu vlada velika socijalna neuravnoteženost koja podiže zidove i priječi ulaze, i koje bi ih se htjelo riješiti. Međutim, oni su također ljudi koji se pouzdaju u Gospodina, a Crkva je, kao i svaki kršćanin, pozvana na posebno zauzimanje za njih.
RAZVOJ, NERAZMJER I NOVA ROPSTVA
Nit vodilja Papine poruke jest spomenuti psalam čije riječi očituju iznad svega „nevjerojatnu aktualnost“ – objasnio je papa Franjo, a prenosi Vatican News. Danas je, naime, kao i u vrijeme kada je sastavljen taj psalam, snažni gospodarski razvoj prouzročio takav nerazmjer da su se neke skupine ljudi obogatile na štetu mnoštva koje je sve siromašnije; odnosno, imamo siromahe kojima nedostaje najosnovnije, i one povlaštene koji – kako je istaknuo Papa – bez ikakvoga smisla za Boga, traže siromašne kako bi sebi prisvojili i ono malo što posjeduju, te ih tako sveli na ropstvo.
Među „novim robovima“ Papa je spomenuo obitelji primorane emigrirati kako bi preživjele, iskorištavanu siročad, mlade nezaposlene zbog „kratkovidnih politika“, imigrante koji su žrtve interesā i instrumentalizacije, prostitutke, ovisnike o drogi, te brojne beskućnike i marginalizirane osobe koje kruže našim gradovima.
Koliko puta vidimo siromahe koji u smeću traže odbačeno i suvišno, kako bi pronašli nešto čime se mogu nahraniti ili obući! – istaknuo je Papa te dodao da se prema njima odnosimo kao prema otpadu, i to tako da osjećaj krivnje ne dotiče one koji su sukrivci toga skandala. Siromašnima se ne oprašta ni njihovo siromaštvo. Sud je uvijek spreman. Ne mogu si dopustiti da budu stidljivi ili obeshrabreni; smatra ih se prijetećima ili nesposobnima samo zato što su siromašni.
SIROMAH SE POUZDAJE U GOSPODINA
U spomenutomu je psalmu izražena žalost zbog nepravde, trpljenje i ogorčenost koji pogađaju siromašne. Ali, unatoč tomu, psalam daje i lijepi opis siromaha koji je također osoba koja se pouzdaje u Gospodina. Siromah je siguran da neće nikada biti napušten, te stoga uvijek živi u prisutnosti Boga koji misli na njega. Bog je onaj koji sudi po pravdi i ne zaboravlja.
Crkva je narod – napomenuo je Papa – i to pozvan ne dopustiti da se itko osjeti strancem ili isključenim.
Svi smo pozvani doticati Kristovo tijelo kako bismo se osobno izložili u služenju koje je istinska evangelizacija. Društveno promicanje siromašnih nije neka obveza nepovezana s evanđeljem; naprotiv, ono očituje realizam kršćanske vjere i njezinu povijesnu vrijednost.
SVJEDOCI KRŠĆANSKE NADE
Nije lako biti svjedok kršćanske nade u kontekstu kulture konsumizma i odbacivanja, koja stalno teži povećanju površnoga i prolaznoga blagostanja. Potrebna je – prema Papinim riječima – promjena mentaliteta kako bismo otkrili bitno i istaknuli navještaj Božjega kraljevstva. Nada se prenosi i utjehom koja se ostvaruje pomažući siromašnima, ali ne samo u nekom trenutku punom zanosa, nego dugotrajnom obvezom. Siromasi ne stječu istinsku nadu kada nas vide zadovoljne zbog toga što smo im posvetili malo svojega vremena, – istaknuo je Papa – nego kada u našoj žrtvi prepoznaju čin besplatne ljubavi koja ne traži nagradu.
APEL DRAGOVOLJCIMA – VIŠE PREDANOSTI I BRATSKOGA DIJALOGA
Posebnim se apelom potom Papa obratio volonterima koji su – kako je napisao – prvi naslutili koliko je važna pozornost prema siromasima, te zatražio od njih korak više u predanosti, u traženju onoga što je svakom siromahu doista potrebno, odnosno dobrota njihova srca bez obzira na kulturu i načine izražavanja. To, međutim, zahtijeva da se stave na stranu podjele koje proizlaze iz ideoloških ili političkih viđenja.
Siromašnima je prije svega potreban Bog, njegova ljubav vidljiva u svetim osobama koje žive kraj njih i koje u jednostavnosti svojega života izražavaju i ističu snagu kršćanske ljubavi. Bog se služi brojnim putevima i beskonačnim sredstvima kako bi došao do srca ljudi. (…)
Ono što je siromasima potrebno ide dalje od toploga obroka ili sendviča koji nudimo. Siromasima trebaju naše ruke kako bi se podigli, naša srca kako bi ponovno osjetili toplinu ljubavi, naša prisutnost kako bi nadvladali samoću. Jednostavno, potrebna im je ljubav – istaknuo je Papa.
SIROMASI NISU BROJEVI NEGO OSOBE
Katkada je za vraćanje nade potrebno malo; dostatno je zaustaviti se, osmjehnuti, poslušati.
Zaboravimo na jedan dan statistike; siromasi nisu brojevi na koje se valja pozivati kako bismo pohvalili djela i projekte. Siromasi su osobe kojima valja ići u susret
Siromasi nas spašavaju jer nam omogućuju susresti lice Isusa Krista – istaknuo je papa Franjo te na kraju poruke potaknuo sve kršćanske zajednice, kao i sve one koji osjećaju potrebu da siromasima pruže nadu i utjehu, da se zauzmu kako bi Svjetski dan siromaha kod mnogih ojačao želju za učinkovitom suradnjom kako se nitko ne bi osjećao lišenim blizine i solidarnosti.
