Bog govori srcu; stoga razlučivanje nije samo stvar uma, nego sadrži i osjećajne vidike poput osjećaja duhovne suhoće kojoj je papa Franjo posvetio katehezu na današnjoj općoj audijenciji. O čemu je riječ? – upitao je Sveti Otac te kako bi objasnio, citirao je riječi svetoga Ignacija Loyolskoga. To je „zamračenost duše, uzburkanost u njoj, pobude na niske i zemaljske stvari, nemir uslijed različitih uzrujavanja i napasti što nas potiče na nepouzdanje, bez nade, bez ljubavi, gdje se sva duša osjeća lijenom, mlakom, žalosnom i kao rastavljenom od Stvoritelja i svoga Gospodina“ (SV. IGNACIJE L., Duhovne vježbe, 317).
Duhovna suhoća, opće iskustvo
Vjerujem da smo svi na neki način iskusili duhovnu suhoću – napomenuo je Papa te primijetio – Ali možda ju svi ne znamo tumačiti, jer i ona nam ima nešto važno za reći, zbog toga ju ne valja izgubiti. Nitko ne voli biti očajan, tužan. Svi bismo htjeli život koji je uvijek radostan, veseo i ispunjen zadovoljstvom. No to, osim što nije moguće – jer nije moguće – ne bi ni bilo dobro za nas. Naime, promjena u životu okrenutom porocima može započeti od stanja tuge, grižnje savjesti zbog onoga što je učinjeno.
Grižnja savjesti može dovesti do promjene
Lijepa je etimologija izraza „grižnja savjesti“ jer to je doslovno „savjest koja grize“, koja ne da mira – rekao je Papa te istaknuo kako Alessandro Manzoni, u svojoj knjizi „Zaručnici“, na sjajan način opisuje poznati razgovor između kardinala Federica Borromea i Neimenovanoga. Tog potonjeg, nakon što je proveo strašnu noć mučen grižnjom savjesti, kardinal dočekuje kao da je nositelj dobre vijesti. „Recite mi vi, ako znate, koja je to dobra vijest“, kaže Neimenovani kardinalu koji mu odgovara: „Da je Bog dotaknuo Vaše srce i želi Vas učiniti svojim“.
Važno je naučiti čitati tugu. (…) U naše ju se vrijeme ponajviše smatra negativnom, poput zla koje treba izbjegavati pod svaku cijenu, dok, naprotiv, može biti neizostavno zvono za uzbunu u životu, koje nas potiče istraživati bogatije i plodnije krajolike koje prolaznost i bijeg ne dopuštaju. Sveti Toma tugu definira kao bol duše; kao živci u tijelu, ona budi pozornost na moguću opasnost ili zanemareno dobro. Zato je prijeko potrebna za naše zdravlje, štiti nas da ne naštetimo sebi i drugima.
Za one koji žele činiti dobro, tuga je prepreka
Drugačije je, međutim, za one koji žele činiti dobro; u tom je slučaju tuga prepreka kojom nas napasnik želi obeshrabriti – objasnio je rimski biskup. Tada ne valja ići za njom, nego valja djelovati upravo suprotno od onoga što nam se sugerira, odlučni nastaviti s onim što smo nakanili učiniti.
Tu mislimo na posao, učenje, molitvu, preuzetu obvezu; ako ih napustimo čim osjetimo dosadu ili tugu, nikada nećemo ništa dovršiti – istaknuo je Papa. I to je opće iskustvo u duhovnom životu – primijetio je – put prema dobru, podsjeća se u Evanđelju, uzak je i strm, traži borbu, pobjedu nad samim sobom. Počnem moliti, ili se posvetim nekom dobrom djelu i, čudno, upravo mi tada dođu u misli stvari koje trebam hitno učiniti. Svi imamo to iskustvo. Za one koji žele služiti Gospodinu, važno je da ne dopuste da ih vodi rastuženost.
Znati prevladati duhovnu suhoću daje nam da rastemo
U trenutku žalosti – dodao je Papa – mnogi odluče odustati od donesene odluke, ali prije toga ne zastanu kako bi protumačili to stanje duše. Mudro pravilo kaže da se ne čine promjene kada si tužan – podsjetio je te dao primjer Isusa koji, kako čitamo u Evanđelju, odlučno odbacuje napasti koje nestaju pred njegovom čvrstom odlukom da izvrši Očevu volju.
Ako znamo otvoreno i svjesno proći kroz samoću i tugu, iz toga možemo izići ojačani s ljudskog i duhovnog aspekta. Nijedna kušnja nije iznad naših snaga. Ali nemoj bježati od kušnji: valja vidjeti što znači ta kušnja, što znači to što sam tužan, zašto sam tužan? Što znači to što sam u ovom trenutku u duhovnoj suhoći i da ne mogu dalje? Idi naprijed – poticaj je pape Franje. Ako danas ne uspijevamo pobijediti kušnju, idimo dalje, sutra ćemo ju pobijediti. Neka vas Gospodin blagoslovi na tom putu duhovnoga života koji znači uvijek hoditi – rekao je na kraju papa Franjo.
