Upravimo pogled prema križu, a onda otvorimo Evanđelje; križ i evanđelje, neka to bude naša kućna liturgija, jer ne možemo ići u crkvu u ovo vrijeme pandemije – rekao je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji koju je i danas održao u biblioteci Apostolske palače. Među brojnim pitanjima koja si postavljamo ovih dana straha zbog pandemije koja muči cijeli svijet, postavljamo si i pitanja o Bogu – primijetio je – Što On čini pred našom boli? Gdje je kada sve krene loše? Zašto nam na brzinu ne riješi probleme?
U tomu nam može pomoći pripovijest o Isusovoj muci koja nas prati u ovim svetim danima – rekao je Papa. I tamo se nakupilo mnogo pitanja. Nakon što su Isusa slavodobitno dočekali u Jeruzalemu, ljudi su se pitali hoće li konačno osloboditi narod od njegovih neprijatelja. Očekivali su snažnoga Mesiju, pobjedničkoga, s mačem. Ali, došao je jedan blagi i ponizna srca, koji poziva na obraćenje i milosrđe. I tada upravo to isto mnoštvo koje mu je prije klicalo, sada traži da ga se razapne. Oni koji su ga prije pratili, sada su ga, zbunjeni i prestrašeni, napustili misleći da on nije Mesija, jer Bog je snažan, Bog je nepobjediv.
Međutim poslije, nakon što je Isus umro, satnik, koji nije bio vjernik, koji je vidio Isusa kako trpi na križu i čuo ga kako je svima oprostio, rekao je: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ (Mk 15, 39). Kaže upravo suprotno od onoga što su drugi govorili, potvrđuje da je tamo doista Bog.
Koje je onda pravo Božje lice? I gdje se potpuno objavio? – upitao je Sveti Otac te istaknuo – Na križu. Tamo upoznajemo Božje crte lica. Nemojmo zaboraviti da je križ Božja katedra. Dobro će nam činiti promatrati križ u tišini i vidjeti tko je naš Gospodin; Onaj koji ne upire prstom ni u koga, čak ni u one koji ga razapinju, nego širi ruke prema svima. On nas ne pritišće svojom slavom, nego dopušta da ga svuku za nas; ne ljubi nas riječima, nego nam u tišini daje život; ne primorava nas nego nas oslobađa; ne odnosi se prema nama kao prema tuđincima, nego na sebe uzima naše grijehe.
Gledajmo križ kako bismo se oslobodili predrasuda o Bogu, a onda otvorimo Evanđelje – potaknuo je Papa. Ovih dana, kada smo svi u karanteni, zatvoreni u kući, uzmimo u ruke te dvije stvari: križ, gledajmo ga; a onda otvorimo Evanđelje. To će za nas biti poput velike kućne liturgije, jer ne možemo ići u crkvu. Križ i Evanđelje –ponovio je papa Franjo.
U Evanđelju čitamo da, kada ga ljudi žele proglasiti kraljem i kada nečisti duh želi otkriti njegovo božanstvo, Isus to ne želi. Ne želi da ga se krivo protumači, ne želi da ljudi pomiješaju pravoga Boga, koji je ponizna ljubav, s lažnim bogom, svjetovnim, koji se silom nameće. Pravi Bog nije neki idol; On je Bog koji je postao čovjekom, kao svatko od nas, i izražava se kao čovjek, ali snagom svojega božanstva – napomenuo je Papa.
Upravo se u satnikovim riječima otkriva pravi Isusov identitet. U tom se trenutku, nakon što je dao život na križu, vidi da je Bog svemoguć u ljubavi. To je njegova narav, On je Ljubav. Međutim, netko bi mogao reći: Radije bih imao snažnoga, moćnog Boga, a ne tako slaboga koji umire. Ali, moć ovoga svijeta prolazi, dok ljubav ostaje.
Samo ljubav čuva život koji imamo, jer obuhvaća naše slabosti i preobražava ih – objasnio je Papa. Ljubav Božja je na Uskrs iscijelila naš grijeh svojim oprostom, od smrti je učinila prijelaz u život, naš je strah pretvorila u pouzdanje, našu tjeskobu u nadu. Uskrs nam kaže da Bog može sve okrenuti na dobro. Da se s Njim doista možemo pouzdati da će sve ići dobro. I to nije neka iluzija, jer Isusova smrt i uskrsnuće nisu iluzija; to je istina! – istaknuo je Papa te dodao da nam se zato u uskrsno jutro kaže „Ne bojte se!“ (usp. Mt 28,5).
Isus je promijenio povijest postajući nam blizak, i učinio ju je poviješću spasenja, iako je još uvijek obilježena zlom. Dajući svoj život na križu Isus je pobijedio i smrt. Tako i mi možemo promijeniti svoj život približavajući se Njemu, prihvaćajući spasenje koje nam nudi – rekao je Papa te potaknuo vjernike da Mu otvore svoje srce u molitvi, i to gledajući križ i razmatrajući Evanđelje. Dopustimo da se njegov pogled položi na nas; tako ćemo shvatiti da nismo sami, nego da smo voljeni, jer Gospodin nas nikada ne napušta i ne zaboravlja nas – istaknuo je na kraju papa Franjo.
