Protiv trijumfalizma pobjeđuje Isusova šutnja – rekao je papa Franjo danas na nedjelju Muke Gospodnje u propovijedi na Trgu svetoga Petra. Klicanje prilikom ulaska u Jeruzalem i Isusovo poniženje. Svečani poklici i žestoki bijes. Ta dvostruka tajna svake godine prati ulazak u Sveti tjedan – rekao je Papa i istaknuo – Dva su posebna trenutka toga slavlja: na početku procesija s palminim i maslinovim grančicama, a potom svečano čitanje izvještaja o muci. Trebamo se uključiti u to djelo nadahnuto Duhom Svetim kako bismo dobili ono što smo tražili u molitvi: pratiti našega Spasitelja na Njegovom putu te uvijek biti svjesni velike pouke Njegove muke kao uzora života i pobjede nad zloduhom.
Isus nam pokazuje kako se suočiti s teškim trenucima i najpodmuklijim napastima, čuvajući mir u srcu koji nije odvojenost, nije bešćutnost i nije nadmoćnost, nego pouzdano predanje Ocu i Njegovoj volji spasenja, života i milosrđa – rekao je Sveti Otac i napomenuo – U cijelom svojem poslanju, prolazio je kroz iskušenja, izvršavajući svoje djelo tako što je odabrao poslušnost Ocu. Od početka u četrdesetodnevnoj borbi u pustinji sve do kraja u muci, Isus odbacuje tu napast s poslušnim povjerenjem Ocu.
Pa i prilikom svojega ulaska u Jeruzalem, Isus nam pokazuje put – rekao je papa Franjo i objasnio – Jer u tom je događaju zloduh, knez ovoga svijeta imao kartu za odigrati, a to je trijumfalizam na koji je Gospodin odgovorio tako što je ostao vjeran svojem putu poniznosti. Trijumfalizam se pokušava približiti cilju pomoću prečaca i lažnih kompromisa. Cilja popeti se na pobjednička kola. Trijumfalizam živi od gesti i riječi koje, međutim, nisu prošle kroz kušnju križa. Hrani se uspoređujući se s drugima, procjenjujući ih uvijek gorim, manjkavim i neuspješnim.
Dovitljiv oblik trijumfalizma svjetovna je duhovnost koja je najveća opasnost, najpodmuklija napast koja prijeti Crkvi – rekao je Papa i nastavio – Svojom mukom Isus je uništio trijumfalizam. Gospodin se zaista radovao s narodom, s mladima koji su uzvikivali Njegovo ime i slavili ga kao Kralja i Mesiju. Njegovo srce uživalo je u promatranju oduševljenja i slavlja blagdana siromašnih Izraelaca. Do te mjere da je onim farizejima, koji su ga tražili da prekori svoje učenike zbog njihova sablažnjavajućeg uzvikivanja, odgovorio: „Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!“ (Lk 19,40). Poniznost ne znači nijekanje stvarnosti, a Isus je stvarno Mesija i Kralj.
No u isto vrijeme Kristovo je srce na drugom putu, na svetom putu koji samo On i Otac znaju – rekao je Sveti Otac i istaknuo – to je put koji ide od „Božjeg stanja“ do „stanja sluge“, put poniženja u poslušnosti „sve do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,6-8). On zna da za postizanje istinskog trijumfa mora stvoriti mjesta za Boga, a da bi stvorio prostor za Boga postoji samo jedan način: osloboditi se i odreći sebe. Šutjeti, moliti, poniziti se. S križem se ne može pregovarati: ili ga se prihvaća ili ga se odbacuje. Svojim poniženjem Isus nam je htio otvoriti put vjere, hodeći njime pred nama.
Nakon Njega, prva koja je tim putom išla, bila je Njegova Majka Marija, prva učenica – rekao je papa Franjo i dodao – Blažena Djevica Marija i sveci morali su trpjeti kako bi hodili u vjeri i volji Božjoj, suočavajući se s teškim i bolnim životnim događajima, odgovarajući vjerom što zahtijeva „određeni napor srca“. To je noć vjere. No samo iz te noći nastaje zora uskrsnuća. Pod križem Marija je ponovno razmislila o riječima kojima je anđeo najavio njezina Sina: „On će biti velik; Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1,32-33).
Marija se na Golgoti suočila s potpunim nijekanjem tog obećanja – rekao je Papa i primijetio – njezin Sin umire na križu kao zločinac. Tako je trijumfalizam uništen Isusovim poniženjem, no jednako je tako uništen u srcu Njegove Majke. Oboje su znali šutjeti. Bezbrojni sveci i svetice predvođeni Marijom slijedili su Isusa na putu poniznosti i poslušnosti. Danas na Svjetski dan mladih, prisjećam se mnogih mladih svetaca i svetica, osobito onih koje samo Bog poznaje, a koje nam ponekad voli otkriti kao iznenađenje.
Dragi mladi, nemojte se stidjeti pokazivati svoje oduševljenje za Isusa, klicati da On živi i da je naš život – rekao je Sveti Otac i potaknuo – No, istovremeno, ne bojte se slijediti ga na putu križa. A kad čujete da od vas traži da se odreknete sebe i svojih sigurnosti, da se potpuno povjerite Ocu koji je na nebu, onda se radujte i kličite! Na putu ste Kraljevstva Božjega.
Svečano klicanje i žestoki bijes. Dojmljiva je Isusova šutnja u muci kojom pobjeđuje iskušenje odgovoriti, biti „posrednik“ – rekao je papa Franjo i naglasio – U trenucima tame i velike nevolje treba šutjeti, imati hrabrosti šutjeti kako bi to bila blaga, a ne gorka šutnja. Blagost šutnje učinit će da izgledamo još slabiji i poniženiji, a onda će se đavao ohrabriti i izići na otvoreno. Treba mu se oduprijeti u šutnji, držeći svoj stav, no istim Isusovim ponašanjem. On zna da je rat između Boga i Kneza ovoga svijeta te da nije riječ o tome da stavimo ruku na mač, nego da ostanemo mirni i čvrsti u vjeri.
To je Božji čas u kojem Bog ulazi u bitku, moramo mu dopustiti da to učini. Naše sigurno mjesto bit će pod plaštom Svete Majke Božje. Dok čekamo da Gospodin dođe i smiri oluju (Mk 4,37-41), uz svoje tiho svjedočanstvo u molitvi, dajmo sebi i drugima „razlog nade koja je u nama“ (1 Pt 3,15). To će nam pomoći da živimo u svetoj napetosti između sjećanja na obećanja, stvarnosti bijesa koji je prisutan na putu križa i nade u uskrsnuće – zaključio je Papa.
