Pogled kršćana i Crkve treba uvijek grliti odozdo i suosjećajno tražiti one koji su izgubljeni, poput Isusa prema Zakeju, i ne može biti pogled odozgo, koji sudi, prezire i isključuje. Pogled koji katkada okrećemo sami sebi, kada se osjećamo neprikladni i bezvoljni, i kada, naprotiv, ne tražimo susret s Isusom koji beskrajnim povjerenjem gleda ono što možemo postati. Molimo Mariju dar novoga pogleda na sebe i na druge – potaknuo je papa Franjo u podnevnom nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, pred oko 35.000 vjernika okupljenih na Trgu svetoga Petra, komentirajući odlomak Evanđelja iz današnje liturgije, koji govori o susretu Isusa i Zakeja, nadcarinika u gradu Jerihonu.
Sveti je Otac istaknuo da je u središtu priče iz Lukina Evanđelja riječ 'tražiti'. Zakej je „želio vidjeti tko je Isus“ i Isus, nakon što ga je susreo, kaže: „Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!“. Postoje, dakle, – prema Papinim riječima – dva pogleda koji traže jedan drugoga: Zakejev pogled koji traži Isusa i Isusov pogled koji traži Zakeja. Analizirajući prvi Papa je podsjetio da je Zakej carinik, odnosno jedan od onih Židova koji su skupljali poreze u ime rimskih vladara i iskorištavali su taj svoj položaj. Zbog toga je bio bogat, svi su ga mrzili i isticali ga kao grješnika.
Luka piše da je bio niska stasa, a time – objasnio je Papa – možda aludira i na njegovu unutarnju niskost, ne njegov osrednji, nepošteni život čovjeka uvijek spuštena pogleda. Ipak, Zakej želi vidjeti Isusa i da bi to učinio „pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći“, jer u svojoj niskosti osjeća potrebu da potraži drugi pogled, Kristov pogled.
Još ga ne poznaje, ali čeka da ga netko oslobodi njegova stanja, da ga izvuče iz močvare u kojoj se nalazi. To je bitno: Zakej nas uči da u životu nije nikada sve izgubljeno. Uvijek možemo napraviti mjesta želji da počnemo ispočetka, da krenemo iznova, da se obratimo.
Zato je odlučujući drugi pogled, pogled Isusa kojega je Otac poslao potražiti one koji su izgubljeni. Kada je stigao u Jerihon, prošao je upravo pokraj drveta na kojemu je bio Zakej. Luka pripovijeda da „Isus... pogleda gore i reče mu: 'Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući'“. To je vrlo lijepa slika – dodao je Papa – jer ako Isus mora pogledati gore, to znači da gleda Zakeja odozdo.
To je povijest spasenja: Bog nas ne gleda s visoka da nas ponizi i da nas osudi; naprotiv, spušta se dotle da nam pere noge, gledajući nas odozdo i vraćajući nam dostojanstvo. Tako susret Isusova i Zakejeva pogleda kao da sažima čitavu povijest spasenja: čovječanstvo sa svojim bijedama traži otkupljenje, ali prije svega Bog s milosrđem traži svoje stvorenje da ga spasi.
Zapamtimo to – potaknuo je papa Franjo – Božji se pogled nikada ne zaustavlja na našoj prošlosti punoj pogrješaka, nego s beskrajnim povjerenjem gleda ono što možemo postati. I ako se katkada osjećamo kao ljudi niskoga stasa, nedorasli izazovima života i još manje evanđelja, zaglibljeni u problemima i grijesima, Isus nas uvijek gleda s ljubavlju: kao sa Zakejem, dolazi nam u susret, zove nas imenom, i ako ga prihvatimo, dolazi u našu kuću. Možemo se stoga pitati: kako gledamo na sebe? Osjećamo li se nedoraslima i bezvoljnima, ili upravo tada, kada nam je teško, tražimo susret s Isusom? Osim toga, kakav je naš pogled prema onima koji su pogriješili i muče se kako bi se digli iz prašine svojih pogrješaka?
Je li to pogled odozgo, koji sudi, prezire i isključuje? Ali mi kršćani moramo imati Kristov pogled, koji grli odozdo, koji sa suosjećanjem traži one koji su izgubljeni. Takav jest, i takav mora biti pogled Crkve, uvijek.
Obratimo se u molitvi Mariji, na čiju je poniznost Gospodin pogledao, i zamolimo je za dar novoga pogleda na nas i na druge – potaknuo je na kraju papa Franjo.
