Pamtiti da smo dio povijesti koja se nalazi u velikom zagrljaju, vratiti prvotno nadahnuće na Dobro, pomirujući se s prošlošću koja, oslobođena nostalgije i žaljenja, postaje plodno tlo za izgradnju budućnosti. To su smjernice Festivala socijalnoga nauka, koji se održava od 26. do 29. studenog, o temi „Sjećanje na budućnost“.
U videoporuci upućenoj na početku radova, papa Franjo je istaknuo da za nas kršćane budućnost ima ime, a to je 'nada'. Nada je krjepost srca koje se ne zatvara u mraku, ne zaustavlja se na prošlosti, ne životari u sadašnjosti, nego zna vidjeti budućnost. Što za nas kršćane znači budućnost? – upitao je Papa te nastavio – Ona je otkupljeni život, radost dara susreta s trojstvenom ljubavi. U tom smislu biti Crkva znači imati kreativni, eshatološki usmjereni pogled i srce, ne padajući u napast nostalgije koja je prava duhovna bolest.
Papa je stoga potaknuo na istinsku kršćansku dinamiku koja ne znači – kako je istaknuo u poruci – nostalgično zadržavanje prošlosti, nego znači da imamo pristupiti vječnom Očevu sjećanju, a to je moguće živeći život ljubavi. Nije, dakle, dopuštena nostalgija koja blokira kreativnost i čini nas krutim i ideološkim osobama na društvenom, političkom i crkvenom području, nego sjećanje duboko povezano s ljubavlju i iskustvom, koje postaje jedna od najdubljih dimenzija ljudske osobe – istaknuo je Papa te se osvrnuo na smisao ovogodišnjega Festivala socijalnoga nauka.
Živjeti sjećanje na budućnost znači zauzeti se kako bi Crkva, veliki Božji narod (LG, 6) mogla na zemlji biti početak i klica Božjega kraljevstva. Živjeti kao vjernici uronjeni u društvo očitujući život Boga koji smo primili na dar na krštenju, kako bismo se sada mogli spominjati budućega života u kojemu ćemo biti zajedno pred Ocem, Sinom i Duhom Svetim.
To nam ponašanje pomaže svladati kušnje utopije, pomaže nam da naviještanje evanđelja ne svodimo na jednostavni sociološki obzor ili da dopustimo da nas uvuku u razne gospodarske teorije ili političke stranke. Živimo u svijetu snagom i kreativnošću života Boga u nama; tako ćemo znati privući srce i pogled ljudi Isusovu evanđelju, te ćemo pomoći učiniti plodnima projekte novoga inkluzivnog gospodarstva i politike sposobne za ljubav.
Sjećanje na budućnost – istaknuli su promicatelji festivala – jest pamtiti da smo dio povijesti. Sjećanje na budućnost ima društvenu posljedicu, odnosno pokazuje stvari u njihovoj pravoj dimenziji, oslobađa od tereta i korporativnih egoizama, vraća zajedničko viđenje, pokreće suradnju, čini mogućom težnju za dobrom svih i svakoga.
Sjećanje na budućnost vraća ispravnu ideju o razvoju, o cjelovitom razvoju, te pokreće zajednice, teritorije i narode, svjesne da budućnost čeka one koji ju čine sadašnjošću. Sjećati se budućnosti pravo je jamstvo slobode, poziva i sudbine čovjeka koji nije toliko pozvan činiti nove stvari, nego činiti novima sve stvari.
Spomenimo na kraju da je festival ove godine zbog pandemije drugačiji nego inače, i održava se bez prisutnosti don Adriana Vincenzija, pokretača devet prethodnih festivala, preminuloga 13. veljače ove godine. Na festivalu sudjeluju predstavnici svijeta poduzetnikā, institucijā, suradnje, gospodarstva i kulture.
