Četiri kata palače iz 1800.-ih pretvorena su u prihvatni centar za beskućnike, starije osobe, invalide. Povjereni su Papinom djelitelju milostinje i zajednici Sant’Egidio, piše Laudato.
Svodovi u freskama, spušteni stropovi, izrezbareni ukrasi, mramorni podovi. Palazzo Migliori jedna je od onih luksuznih građevina sagrađenih 1800.-ih u kojima su stanovale obitelji rimskog plemstva. Vrijednost ove palače tim je veća što se nalazi na nekoliko koraka od vatikanske bazilike Svetog Petra, tik uz nizozemsku crkvu, u Via di Borgo Santo Spirito. Njena četiri kata imaju ukupno dvije tisuće kvadratnih metara, a osobito je fascinantan pogled na Trg Svetog Petra.
Baština umjetnosti i arhitekture nosi ime obitelji koja je u njoj živjela do 1930.-ih, a potom ju je darovala Svetoj Stolici. Nemali broj poduzetnika na nju je konstantno bacao oko, jer to je mjesto na području Vatikana idealno za hotel s pet zvjezdica. No, Papa Franjo to nije htio. Odlučio ju je pretvoriti u dnevni i noćni Prihvatni centar za mnoge beskućnike i siromašne.
Ured Papina djelitelja milostinje, kojeg vodi kardinal Konrad Krajewski, pratio je radove na restrukturiranju. Samo obnovu izvela je grupa beskućnika zajedno sa specijaliziranim tvrtkama, a radovi su plaćeni prilozima koji su dobiveni za pergamene s Papinim apostolskim blagoslovom.
Palaču je, u petak 14. studenog osobno inaugurirao Papa Franjo koji je došao unatoč velikom pljusku kako bi vlastitim očima vidio zgradu i njene nove stanovnike. Zaustavio se na večeri u blagovaonici uređenoj na drugom katu. S njim je večeralo nekoliko osoba, među kojima su bili i volonteri Zajednice Svetog Egidija koji će svake večeri svim gostima ponuditi topli obrok, nastavljajući tako posao koji već provode na glavnim željezničkim stanicama grada Rima. Pored njih, u svakodnevnom radu novog Centra, bit će i stalni đakoni Rimske biskupije.
Kuhinja će, u prosjeku, nuditi oko 250/300 obroka. Prostorije za spavanje su na trećem i četvrtom katu zgrade, a u njima mogu biti smješteni i muškarce i žene, ukupno 50 osoba, s tim da se broj tijekom hladnijeg razdoblja može i povećati.
Osim tjelesnog osvježenja, mislilo se i o duhovnom. Zato se na prvom katu nalazi velika kapela posvećena Svetom Juri, koja je rezervirana za osobnu i zajedničku molitvu volontera i korisnika Centra. Uz to, zgrada je opremljena i liftom koji omogućava pristup starijim osobama i osobama s invaliditetom.
Ovim se nastojalo osigurati da ljudima - koji svakodnevno trpe i koji su žrtve “kulture otpada“ (o čemu Franjo često govori) - ništa ne nedostaje. Čak i za vrijeme večere u blagovaonici Centra Papa je govorio o tome. Poslušao je priče volontera i poteškoće ljudi koji žive na ulici, te pozvao na odgovornost prema siromašnima i “edukaciju mladih za suosjećanje”.
