Opravdani smo, spašeni smo čistom milošću, a ne svojim zaslugama, istaknuo je Papa primijetivši kako se oko teme opravdanja vodilo mnogo rasprava, a bilo je čak i oprečnih stavova i mišljenja. Nastavljajući svoje razmišljanje o Pavlovoj Poslanici Galaćanima, Papa je primijetio kako u njoj, kao i u Poslanici Rimljanima, sveti Pavao inzistira na tome da opravdanje dolazi od vjere u Krista, „plod je milosrđa Boga koji nudi oproštenje“ i „događa se po milosti“. „Opravdanje koje Bog izvodi, dakle, omogućuje nam da vratimo nevinost izgubljenu grijehom“, opravdanje je, dodao je spontano Papa, proces promjene: „od grešnika smo postali pravednici“, „u osnovi smo sveti“.
To, međutim, za Pavla ne znači da Mojsijev zakon više nema vrijednost, štoviše Zakon ostaje „neopozivi Božji dar“: on je „svet“, piše Apostol. Bitno je, dakle, „držati se zapovijedi“, ali i u tome „ne možemo računati na svoje snage: temeljna je milost Božja koju primamo u Kristu“, „ona milost koja nam dolazi od opravdanja koje nam je Krist dao“. Opravdanje nas, dakle, uključuje u dugu povijest spasenja koja pokazuje Božju pravednost: pred našim neprestanim padovima i našim nedostacima, On se nije predao, već nas je htio učiniti pravednima i to je učinio milošću, darom Isusa Krista, njegove smrti i uskrsnuća“.
Papa je u tome kontekstu podsjetio na blizinu, suosjećanje i nježnost koju Bog pokazuje prema nama.
Svjetlo vjere nam omogućuje da prepoznamo koliko je beskrajno Božje milosrđe, milost koja djeluje za naše dobro. Ali isto nas svjetlo također potiče da vidimo odgovornost koja nam je povjerena u smislu suradnje s Bogom u njegovu djelu spasenja. Snaga milosti treba se združiti s našim djelima milosrđa, koja smo pozvani u životu činiti kako bismo svjedočili koliko je velika Božja ljubav, rekao je Papa u katehezi.
