Papa Franjo se na početku podnevnoga nagovora osvrnuo na današnje prvo misno čitanje, iz Knjige Sirahove (Sir 35, 12-14.16-18), u kojem se spominje da molitva poniznog prodire kroz oblake te da Gospodin sluša molitvu potlačenih. Povezavši taj tekst s danas zaključenom Sinodom o Amazoniji, istaknuo je kako se, nakon posljednja tri tjedna, ne možemo pretvarati da nismo čuli vapaj zemlje i siromašnih s toga područja.
Ne smijemo biti ravnodušni na glas siromašnih
Glasovi siromašnih, zajedno s glasovima mnogih drugih unutar i izvan sinodske skupštine, pastira, znanstvenika, mladih, potiču nas da ne ostanemo ravnodušni – kazao je Papa i dodao – Često smo čuli izraz „kasnije će biti prekasno“. To ne smije ostati kao slogan. Upitavši se što je bila ova Sinoda, Sveti je Otac odgovorio da je riječ o zajedničkom hodu tijekom kojega ih je Gospodin hrabrio i tješio, napomenuvši da su za vrijeme toga hoda jedni druge gledali u oči, slušajući iskreno i ne skrivajući teškoće.
Navještaj evanđelja na prvom mjestu
Osim toga, Papa se osvrnuo na poticaj apostola Pavla koji u današnjem drugom čitanju (2Tim 4, 6-8.16-18) piše: „Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi“ (2Tim 4, 17). Evo posljednje Pavlove želje. Ne traži nešto za sebe ili za nekoga od svojih, već za evanđelje, kako bi bilo navješteno svim narodima. To je na prvom mjestu i ima najveću važnost – rekao je Sveti Otac.
Izići iz sebe da bismo živjeli na Isusov način
Upitajmo se: „Ja, koje dobro mogu učiniti za evanđelje?“ – potaknuo je papa Franjo i dodao – Tijekom Sinode smo se to pitali, želeći započeti nove putove u navještaju evanđelja. Naviješta se samo ono što se živi. Kako bismo živjeli na Isusov način, kako bismo živjeli na način evanđelja, moramo izići iz sebe. Osjetili smo poticaj da zaplovimo na pučinu i napustimo ugodne obale naših sigurnih luka te uđemo u duboku vodu. Ne u močvarne ideološke vode, već na otvoreno more gdje nas Duh poziva da bacimo svoje mreže.
Molitva krunice za misije i mir
Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Papa je svoje misli upravio libanonskom narodu, a posebice mladima koji posljednjih dana prosvjeduju zbog društvenih, moralnih i gospodarskih problema u zemlji. Sve uključene strane pozvao je da na putu dijaloga potraže pravedna rješenja. Pritom ih je povjerio Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici Libanona, kako bi, uz pomoć međunarodne zajednice, ta zemlja i dalje bila mjesto mirnoga suživota i poštovanja prema dostojanstvu i slobodi svake osobe, na dobrobit čitavog Bliskog Istoka. Na kraju je Sveti Otac potaknuo da se moli krunica za misije, odnosno za misionare i misionarke koji nailaze na velike teškoće. Istodobno je pozvao i na molitvu krunice za mir zato što – kako je zaključio – evanđelje i mir idu zajedno.
