Povjerenje i zanos, smjernice su koje valja slijediti na putu koji je vrlo potreban – istaknuo je papa Franjo u poruci upućenoj sudionicima 12. festivala o socijalnom nauku Crkve koji se održava u Veroni.
Važnost „izgradnje“ u vrijeme sukoba
Opće dobro nije jednostavno mogućnost, nego poveznica na kojoj valja graditi pravedno, istinsko i lijepo društvo – napomenuo je Papa u poruci u kojoj je pohvalio ovogodišnju temu festivala: „Graditi povjerenje. Zanos susreta“. Potom se osvrnuo na sadašnji povijesni trenutak, obilježen tamom koja proizlazi iz nesretnih posljedica ratova.
Živimo u razdoblju velikih sukoba koji kao da niječu povjerenje, poduprto osjećajem sigurnosti i mira, prema drugima. Sjetimo se brojnih sukoba koji su u tijeku diljem svijeta – nalazimo se u trećem svjetskom ratu! – kao i siromaštva koje je posljedica toga, trpljenja, nedužnih žrtava, djece kojoj je uskraćena budućnost … Tmuran je to scenarij koji zahtijeva odlučnu sanaciju. U tom je smislu riječ koju ste izabrali – „graditi“ – vrlo prikladna.
Povjerenja ne može biti bez drugoga
Međutim, ne valja zanemariti planiranje i oslanjati se na slučajnost.
Planiranje je sposobnost za dovođenje u red ideja, inicijativa, zanesenih poticaja, poštujući vrijeme koje je potrebno da se sve ostvari, kao i vrijeme svake osobe. Samo će se tako završena gradnja moći oduprijeti valovima povijesti. Smjernica povjerenja bit će znak potreban kako bi cijela struktura ostala čvrsta.
Papa je pritom citirao riječi proroka Jeremije koji upućuje na ono 'dalje' koje omogućuje da ne ostanemo robovi jednostranim interesima te da imamo perspektivu koja nadilazi ograničenja i proturječja; pritom se upitao u koga se čovjek danas uzda.
Susret treba postati naša najveća želja
Susret je ono što se nalazi u temelju povjerenja, a zanos je iskra koja grije srca i daje da raširimo ruke prema drugomu – istaknuo je Papa podsjećajući na poticaj, sadržan u enciklici Fratelli tutti, da iskočimo iz sebe.
To je dimenzija koja nam omogućuje da sebičnost pretvorimo u bratstvo, ravnodušje u zanos, mačeve u plugove, a koplja u srpove. To je način da iziđemo iz logike rata koja u drugom vidi neprijatelja, prijetnju i uzurpatora, te ocrtamo moguće putove mira.
Poticaj je pape Franje, dakle, da promičemo i njegujemo, svatko u svojoj sredini, tu vrstu kulture, po uzoru na don Adriana Vincentija koji je „zanosno“ osmislio festival koji je u tijeku.
