Prije nego je započeo katehezu, Sveti Otac je želio da se svi okupljeni u Dvorani Pavla VI., pridruže onima koji odaju počast Benediktu XVI. te je želio svoje misli usmjeriti na njega, velikog učitelja kateheze. „Njegova prodorna i uljudna misao nije bila samodostatna, nego crkvena, jer je uvijek želio usmjeriti nas na susret s Isusom. Isus, Raspeti koji je uskrsnuo, koji je živ i Gospodin, cilj je kojemu nas je papa Benedikt vodio držeći nas za ruku. Pomozi nam da u Kristu ponovno otkrijemo radost vjere i nadu življenja.
Ovom katehezom zaključujemo ciklus posvećen temi razlučivanja, a to činimo dovršavajući govor o pomagalima koja ga mogu i moraju poduprijeti. Jedno od njih jest duhovna pratnja, važna prije svega za upoznavanje sebe, za koju smo vidjeli da je neizostavan uvjet za razlučivanje. Božja milost u nama uvijek djeluje na našu narav. Razmišljajući o evanđeoskoj prispodobi, milost možemo usporediti s dobrim sjemenom, a narav sa zemljom. Prije svega, važno je dopustiti da nas upoznaju, bez straha otvoriti svoja najkrhkija područja, gdje smo osjetljiviji, slabiji ili u strahu od osude“, objasnio je poglavar Katoličke Crkve.
„Krhkost je zapravo naše pravo bogatstvo, koje moramo naučiti poštovati i prihvatiti ga, jer kad je prikazana Bogu, čini nas sposobnima za nježnost, milosrđe i ljubav. To nas čini ljudskima. Nije slučajno da nam prva od triju Isusovih kušnji u pustinji – ona povezana s glađu – pokušava ukrasti našu krhkost, predstavljajući nam ju kao zlo kojega se moramo riješiti, kao prepreku da budemo poput Boga (…) Govoriti pred drugim o onome što smo doživjeli ili za čim tragamo, pomaže prije svega da u sebi imamo jasnoću, iznoseći na vidjelo brojne misli koje su u nama, a koje nas često uznemiruju svojim neprestanim ponavljanjima: 'Sve sam krivo učinio, ne vrijedim ništa, nitko me ne razumije, nikad neću uspjeti, osuđen sam na neuspjeh', i tako dalje. Lažne i otrovne misli koje u suočavanju s drugima pomaže razotkriti kako bismo mogli osjećati se voljenima i cijenjenima od Gospodina onakvi kakvi jesmo, sposobni činiti dobra djela za Njega (…) Duhovna pratnja može biti plodna ako s obje strane postoji iskustvo sinovstva i duhovnog bratstva. Otkrivamo da smo djeca Božja u trenutku kad otkrijemo da smo braća, djeca istog Oca. Zato je bitno biti uključeni u zajednicu u hodu. Gospodinu se ne ide samomu“, naglasio je papa Bergoglio.
U nastavku je podsjetio kako je Djevica Marija učiteljica razlučivanja: malo govori, puno sluša i čuva u srcu. „I onih nekoliko puta kad govori, ostavlja trag. U Ivanovu evanđelju postoji vrlo kratka Marijina rečenica koja je zalog kršćanima svih vremena: "Što god vam rekne, učinite" (usp. Lk 2,5). Činiti ono što nam Isus govori. Marija znade da Gospodin govori svačijem srcu i traži da se ta riječ pretoči u djela i izbore. Ona je to znala učiniti više nego itko drugi, i prisutna je u temeljnim trenutcima Isusova života, osobito u najvećem trenutku: Njegove smrti na križu (…) Razlučivanje je umijeće, koje se može usvojiti i koje ima svoja pravila. Ako se dobro usvoji, omogućuje da živite duhovno iskustvo na sve ljepši i uređeniji način. Prije svega, razlučivanje je Božji dar koji se uvijek mora tražiti, ne pretpostavljajući da smo stručnjaci i samodostatni. Glas Gospodnji uvijek se može prepoznati, ima jedinstveni stil. To je glas koji smiruje, ohrabruje i umiruje u teškoćama (…) Kao što Psalam kaže: 'Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi'“, poručio je Papa.
