«Moj zadnji redoviti susret s Gospom bio je na Božić, 25. prosinca 1982. Gospa je tada sa mnom bila 45 minuta. Mjesec dana Gospa me pripremala za ovaj susret. Sve mi je majčinski objašnjavala.
Rekla mi je da je izvršila ono za što sam joj ja bila potrebna. Govorila je da sam dovoljno svjesna i da moram shvatiti, da se moram okrenuti normalnom svagdanjem životu, kao i moje vršnjakinje. Moram nastaviti živjeti bez njezinih majčinskih savjeta, toliko potrebnih razgovora s njom. Ona je obećala da će uvijek biti uz mene i pomoći mi u najtežim životnim prilikama. Dok god živim s Bogom, ona će mi pomagati.
Rekla mi je da je ovo naš zadnji redoviti razgovor, ali mi ona ostavlja jedan dar, tj. da ću je vidjeti za rođendan dok sam živa.
Meni je teško pao ovaj zadnji susret s Gospom. Nemoguće je riječima opisati onu bol koju sam osjećala u duši što neću više imati redovitog viđenja. To je nešto kao kada shvatiš da si nedavno dobio nešto najljepše u životu, i da to isto sada gubiš. Znala je Gospa za moju muku i bol; i da bi me razveselila, molila je sa mnom, tražila je od mene da pjevamo i slavimo Boga. Molila sam molitvu koju sam joj uvijek molila, kad sam sama s njom bila, "Zdravo Kraljice".
Uvijek su mi na pameti Gospine riječi:
"Mirjana, izabrala sam te i rekla ti sve potrebno. Prenijela sam i na tebe mnoge strahote koje treba da dostojno nosiš. Misli na mene i na to koliko i ja zbog toga suza prolijem. Uvijek trebaš biti hrabra. Brzo si shvatila moje poruke, a tako moraš shvatiti da i ja moram otići. Budi hrabra...!"
Ostalo što mi je Gospa govorila, bilo je osobno za mene.
P.S.: Prvih mjesec dana bilo mi je zaista teško. Na to me je i Gospa upozorila. Zapadala sam u teška potištena stanja (potištenost). Sve sam izbjegavala, zatvarala se u svoju sobu, gdje sam uvijek Gospu čekala. Plakala sam i zvala je. Osjećala sam njezinu pomoć i čekala kad će doći moj rođendan...
Od 2. kolovoza 1987. svakog drugog u mjesecu čujem u sebi Gospin glas, a ponekada je i vidim, te s njom molim za nevjernike.»
Mirjana Dragićević-Soldo
Posljednje svakodnevno ukazanje Kraljice Mira Ivanki Ivanković, 7. svibnja 1985.
Navečer 6. svibnja 1985. viđenja su imali: Ivan, Jakov i Ivanka. Ivanki je viđenje trajalo oko 8 minuta - šest minuta dulje nego ostalima. Za vrijeme ovog viđenja Gospa je povjerila Ivanki desetu tajnu, završila joj iskaze o budućnosti svijeta. Gospa joj je rekla da je sutra pričeka sama, bez drugih vidjelaca.
Dne 7. svibnja 1985. Ivanka je imala ukazanje kod kuće. Fra Slavku Barbariću predala je papir na kojem je napisala:
«Kao i svaki dan, Gospa dolazi, pozdravlja me s "Hvaljen Isus"!, a ja joj otpozdravljam s "Vazda Isus i Marija"! Nikada Ljepšu Blaženu Djevicu Mariju nisam vidjela nego večeras. Bila je toliko nježna i lijepa! Danas je imala najljepšu haljinu koju sam ikad vidjela u životu. Ta haljina joj je svjetlucala na srebro i zlato. Takav joj je bio veo i kruna. S Njom su bila dva anđela. Imali su istu odjeću kao Gospa. Gospa je bila toliko lijepa, kao i anđeli, da ja to ne znam izreći riječima. To samo treba doživjeti. Gospa me je pitala što bih željela. A ja sam je zamolila da vidim svoju zemaljsku majku. Gospa se je nasmijala i kimnula glavom. Tada se odjednom moja mama stvorila. Bila je nasmijana. Gospa mi je rekla da ustanem. Ja sam ustala. Mama me je zagrlila, poljubila i rekla: "Sine, tako sam ponosna na tebe!" Mama me je poljubila i nestala.
Nakon toga Blažena Djevica Marija mi je rekla ovo:
"Drago moje dijete, danas je naš zadnji sastanak. Ne budi žalosna, jer ću ti dolaziti na svaku godišnjicu, osim ove. Dijete moje, nemoj pomisliti da si nešto pogriješila, te ti zbog tog neću više dolaziti. Ne, nisi! Planove koje je imao moj Sin i ja, Ti si prihvatila svim srcem i izvršila. Budi sretna, jer ja sam tvoja Majka koja te ljubi svim srcem. Ivanka, hvala ti što si se odazvala pozivu moga Sina i bila ustrajna i vazda uz njega i ostala dokle je to on od tebe tražio. Dijete, reci prijateljima da smo moj Sin i Ja uvijek uz njih kad nas traže i zovu. Ovo što sam ti govorila ovih godina i o TAJNAMA, još nećeš nikome reći dok ti ja ne kažem. Ivanka, milosti koje si dobila ti i tvoja braća, nije dobio nitko na zemlji do sada!"
Nakon tih riječi Gospu sam zapitala mogu li je poljubiti? Ona je samo kimnula glavom. Poljubila sam je. Zamolila sam je za blagoslov. Blagoslovila me je, nasmijala se i rekla: "Pođi u miru Božjem!"
Polako je odlazila, s njom su otišla i dva anđela. Blažena Djevica Marija je bila jako vesela. Ostala mi je jedan sat.»
Ivanka Ivanković-Elez
Posljednje svakodnevno ukazanje Kraljice Mira Jakovu Čoli, 12. rujna 1998.
Sa svojega putovanja po Americi, iz Miamia, Jakov nama je priopćio slijedeći tekst:
«U petak 11. rujna kod redovitog ukazanja Gospa mi je rekla da se posebno molitvom spremim za sutrašnje ukazanje jer će mi povjeriti 10. tajnu. U subotu 12. rujna Gospa je došla u 11,15 (po lokalnom vremenu). Kada je došla pozdravila me je kao i uvijek s Hvaljen Isus. Dok mi je povjeravala 10. tajnu bila je tužna.
Zatim mi je uz blagi osmijeh rekla:
"Drago dijete! Ja sam tvoja majka i bezuvjetno te volim. Od danas ti se neću ukazivati svaki dan, već samo na Božić, dan rođenja moga Sina. Nemoj biti tužan, jer kao majka ja ću biti uvijek s tobom i kao svaka prava majka nikada te neću ostaviti. Ti i dalje nastavi slijediti put moga Sina, put mira i ljubavi i nastoj ustrajati u poslanju koje sam ti povjerila. Budi primjer onoga čovjeka koji je upoznao Boga i ljubav Božju. Neka ljudi uvijek u tebi vide primjer kako Bog djeluje na ljude i kako Bog preko njih djeluje. Ja te blagosivljem svojim majčinskim blagoslovom i zahvaljujem ti što si se odazvao mome pozivu."
Ukazanje je završilo u 11,45.»
P.S. U kratkom telefonskom razgovoru s fra Slavkom Barbarićem Jakov je rekao da je dugo plakao i da je vrlo tužan.
