Ako u taj cvijet svakoga dana stavimo nekoliko kapi vode, on će rasti i na koncu će izrasti lijepa ruža.
Tako je i s našim srcem. Ako svakoga dana u svoje srce stavimo dvije-tri riječi molitve, ono raste i razvija se kao onaj cvijet. Ako dva-tri dana u cvijet ne stavljamo vodu, on će venuti i nestajati, kao da nikad nije ni postojao. Gospa kaže da mi, kad dođe vrijeme za molitvu, često kažemo da zbog umora...ili nekih „prečih“ obveza ne možemo moliti, umorni smo, pa kažemo da ćemo sutra moliti.
I tako iz dana u dan. Umjesto molitve, u naše srce ulaze loše stvari iz svijeta. Stoga Gospa kaže kako god cvijet ne može živjeti bez vode, tako ni mi ne možemo živjeti bez milosti Božje. Ona nas uči da se molitva srcem ne može naučiti studiranjem, već samo molitvom, iz dana u dan ići korak naprijed. Kad Gospa traži post, ona od onih koji su bolesni ne traži da ne jedu, već da se toga dana odreknu nečega što im je najdraže, a za zdrave koji kažu da ne mogu postiti, da se loše osjećaju ili da ih boli glava, kaže da moraju imati čvrstu volju.
