Krv Isusa Krista je najjasniji i najveći znak Božje ljubavi, ona je cijena našeg spasenja. Bog je već na samom početku ljude obdario svojom milošću i prijateljstvom, ali su naši praroditelji to izgubili nepovjerenjem i neposlušnošću. Tako se među ljude uvukao nemir, zavladala je zavist i mržnja. Nisu vidjeli izlaza. I tada Krist postaje čovjekom, prolijeva svoju Krv da bi ponovno uspostavio prijateljstvo između Boga i čovjeka.
U pobožnosti Krivi Kristovoj spominje se prolijevanje Krvi Kristove već kod obrezanja. Isus ovim prvim prolijevanjem svoje Krvi ispunja Stari savez i time postaje začetnikom Novog saveza.
Predragocjena Krv Kristova obilno se prolila u svetom trodnevlju, svetoj muci našega spasenja.
Večer prije razapinjanja, Krist je osjetio na svojim leđima svu težinu grijeha i zla koje će se uskoro kao križ spustiti na njegova ramena. Ljubav prema nama, neizvjesnost i muka, strepnja i čežnja da prihvatimo tu cijenu otkupljenja, tjera mu i krvavi znoj na čelo.
Isus se dao izbičevati. Sav je bio obliven Krvlju. Pilat je otvoreno priznao da na njemu ne nalazi nikakve krivice, a ipak ga je dao izbičevati. Svaki udarac prouzročio je novo prolijevanje Presvete Krvi.
Pred Pilatom Isus priznaje: „Da, ja sam kralj.“ Vojnici mu se izruguju i stavljaju mu trnovu krunu na glavu. Trnje probija kožu i Krv se slijeva niz lice. Ruganje, sramoćenje, a bolno trnje razdirenje njegovo sveto lice obliveno Presvetom Krvlju.
Na svom križnom putu Isus pada nekoliko puta. Svaki put se otvara sve više rana i teče sve više Krvi. No, Isus se uvijek iznova diže i ide dalje. Ljubav ne poznaje granica, ona se ne predaje.
Kod razapinjanja, oštri čavli probijaju Spasiteljeve ruke i noge. Ljubav moli oproštenje za nas koji smo ga razapeli, Krv se obilno slijeva niz križ, natapa zemlju. Isusovo milosrđe, koje je vidljivo u njegovoj Krvi, obećava razbojniku raj te i nama dariva novu nadu.
Na posljetku vojnici su se htjeli uvjeriti je li Isus zaista mrtav. Stoga jedan od njih uzima koplje i probada mu bok. Iz probodenog srca potekle su Krv i voda, znak otkupljujuće ljubavi.
Svetište Presvete Krvi Kristove
Poznato hrvatsko svetište Presvete Krvi Kristove je u Ludbregu gdje je na svećenikovu sumnju u istinitost riječi pretvorbe na svetoj misi, prema davnoj predaji 1411. u dvorskoj kapelici stigao dramatičan odgovor. U kaležu je potekla prava krv, a prestrašeni svećenik je, brzo svršivši misu, krv iz kaleža stavio u staklenu ampulu, zazidao i šutio. Tek na smrtnoj postelji je priznao što mu se dogodilo, a posudicu s krvlju dao župnoj crkvi na čuvanje. Od toga vremena u Ludbreg već punih 6 stoljeća dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve nedjelje u rujnu kada je središnja godišnja proslava Predragocjene Krvi Kristove.
Po Krvi Kristovoj svako stvorenje je pozvano na uskrsnu radost, a škola Raspetoga uči nas prianjanju uz Božje srce – uz Njegovu volju! U radosti učenika slavimo Kristovu Krv: „Dostojan je zaklani jaganjac primiti moć i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i blagoslov!“ (Otk 5, 12)
HIMAN KRVI KRISTOVOJ
Svi narodi plješćite rukama
i kličite pjesmu radosnu Gospodinu.
Jer je Gospodin veoma uzvišen
objavio nam milosrđe svoje.
Jer ne poštedi vlastitoga Sina svoga
već ga dade za sve nas.
Da se spasimo i oslobodimo grijeha naših
Krvlju njegovom.
Da se Krvlju njegovom opravdamo
i izbavimo od srdžbe njegove.
Da mi koji s njim rastavljeni bijasmo
opet se pomirimo Krvlju Sina njegova.
Gospodine i Bože moj,
što da ti vratim za sve što si mi dao?
Uzet ću kalež spasenja
i zazvat ću moć te Krvi.
Pjevajte Isusu svi sveti njegovi,
pjevajte i priznajte svetost njegovu.
Jer on nas je ljubio i oprao u Krvi svojoj
i postao pomoćnikom i Spasiteljem našim.
Navijeke budi slavljena Krv Isusova,
jer nam učini ta čudesa.
Slavljen budi Isus navijeke
i neka se napuni nebo i zemlja slavom Krvi
njegove.
Isusu, Sinu Božjemu, koji nas je otkupio svojom
Krvlju,
dođite poklonimo se!
sv. Marija De Mattias
