Nikola Leopold započeo je svoje izlaganje s konstatacijom da je pitanje „Cjepivo: da ili ne?“ za mnoge postalo pitanje svih pitanja.
Usporedio ga je s onim Shakespearovog Hamleta: „Biti ili ne biti, pitanje je sad!“
Dapače, rekao je predavač, ključno je to pitanje, o kojemu puno toga ovisi, i na kojemu se toliko toga prelama: pitanje je to slobode ili neslobode, dostojanstva ili poniženja, prihvaćenosti ili odbačenosti, poželjnosti ili nepoželjnosti, naprednosti ili nazadnosti, odgovornosti ili neodgovornosti, ljubavi ili mržnje, posluha ili neposluha, pravovjerja ili krivovjerja, pitanje života ili smrti!
Pogodilo je ono čitavo društvo, Crkvu u njezinom poslanju i jedinstvu, obitelji i njihovo zajedništvo, unijelo nemir i pomutnju u srce svakog čovjeka.
Kako to da se toliko bitnih tema skriva u jednoj tako običnoj riječi «cjepivo», ili sintagmi «cijepiti se ili ne cijepiti»?
Zašto je baš ta riječ ili medicinski postupak postao tolikom razdjelnicom, poput «zida razdvajanja» – civilizacija i kultura, kao neka odrednica ili potvrda čovječnosti ili nečovječnosti, kulture ili nekulture?
Sve to se, povrh svega, događa u ovom, 21. stoljeću, koje se općenito drži znanstveno-tehnološki vrlo naprednim, ali, nažalost, po «kulturi srca» vrlo nazadnom. U stoljeću, u kojem se naša civilizacija gubi, gradeći od sebe kulu Babilonsku, umišljajući si mnogo toga, koristeći znanost i medicinu (ekonomiju, kulturu, sport, zabavu…), ne u svrhu proslave Boga, zaštite života i potvrde ljudskog dostojanstva, nego u svrhu postizanja svojih interesa – moći, kontrole, nagomilavanja bogatstva i življenja bez ikakvih moralnih skrupula – želeći biti bog bez Boga!
Cjepivo i cijepljenje, zapravo čitava ova pandemija, samo je dobar okidač i «savršeno» sredstvo, okvir za ostvarenje cilja koji se zove Novi svjetski poredak, «Great reset», odnosno izgradnja totalitarnog i autoritarnog društva, u kojemu za Boga neće biti mjesta, ne samo u svratištu («betlehemskom» gostinjcu), nego niti u špilji, pa čak niti u ljudskom srcu (ako čovjek «rasproda» svoju slobodu i dostojanstvo!)
GDJE JE PROBLEM S CJEPIVIMA ILI CIJEPLJENJEM PROTIV BOLESTI COVID-19?!
Kako shvatiti problem s cjepivima ili cijepljenjem protiv bolesti Covid-19?
Kako ga raščlaniti, staviti u određene, svima razumljive, tematske okvire, oko kojih bi se morao pokrenuti, i to što hitnije, jedan temeljiti, istinski dijalog na svim razinama – znanstvene i stručne zajednice, Crkve, i svih sastavnica društva? – Jer krajnji je čas!
Problem cjepiva protiv Covid-19 je slojevit te obuhvaća ove dimenzije:
1. Povezanost cjepiva s namjernim abortusima – moralna okaljanost svih cjepiva protiv Covid-19 u RH,
2. Cjepivo (cijepljenje) kao sredstvo prisile – nasilje nad čovjekom i njegovim svetinjama, koje nije formalno propisano zakonom, ali se neizravno vrši mnogim ucjenama i mobingom,
3. Masovno cijepljenje – cijepljenje svih skupina populacije, bez individualnog pristupa,
s posebnim inzistiranjem na cijepljenju mladih i djece svih uzrasta, bez ikakvog znanstvenog, zdravorazumskog temelja ili opravdanja,
4. (Nemoralna) instrumentalizacija znanosti – znanost koja postaje «sluškinja» farmaceutske industrije, ekonomije, politike i medija,
na štetu njezinog vlastitog dostojanstva odnosno istine!
5. Primjena mRNA tehnologije u humanoj medicini, za masovno cijepljenje opće populacije, po prvi puta u povijesti – s nepoznatim srednjoročnim i dugoročnim posljedicama.
Iz gore navedenog proizlazi, da čak i kada ne bi postojao taj, sasvim dovoljan, i svakako preveliki problem povezanosti većine spomenutih cjepiva s namjernim abortusima, i njihove posljedične moralne okaljanosti, problem s cjepivima protiv Covid-19 bio bi daleko rješenja!
Gdje je bit problema?
Postavlja se, dakle, pitanje: koja od gore navedenih 5 dimenzija ima najveću težinu?
Koja je predmet najvećeg prijepora?
Na to pitanje mogli bismo odgovoriti: teško je izdvojiti samo jednu dimenziju, ali bismo za sve njih mogli pronaći makar jedan zajednički nazivnik: ugrožavanje ili zatiranje dostojanstva ljudske osobe!
Sve te dimenzije uistinu zatiru život i dostojanstvo ljudske osobe – kako nevinog i nerođenog ljudskog bića (namjerni abortusi), tako i život i dostojanstvo svakog rođenog, kojeg se čini žrtvom prisile i manipulacije, medijske indoktrinacije i straha, žrtvom primanja moralno okaljanih cjepiva, te neželjenih i nepredvidivih medicinskih posljedica cijepljenja, k tome još masovnoga, cjepivima nedovoljno neprovjerene i, realno moguće, visoko rizične mRNA tehnologije.
Pojavljuje se još jedno pitanje, nevezano za samo cjepivo, nego za bolest Covid-19, a to je dostojanstvo i samog ljudskog leša, beživotnog ljudskoga tijela, nakon smrti osobe od bolesti Covid-19. ( o svemu više u novom opširnijem članku: OVDJE)
***
Nakon o. Nikole Leopolda riječ je imao mons. Nikola Radić, dipl. socioterapeut istakao je važnost ovog pitanja kao trenutno najvažnijeg pitanja na svijetu. Smatra kako se ne radi o pandemiji nego o pLandemiji te da iza svega stoje svjetski moćnici, kao Bill Gates i drugi. Kad to tako promatramo, sve se slaže, kaže on, te u vezi s tim zaključuje: „Nije cjepivo zbog virusa, nego je virus zbog cjepiva!“
Ovdje je nekoliko primjera koje je naveo:
U jednoj zrakoplovnoj reviji u SAD-u, kaže on, čitao je rubriku „In memoriam“, posvećenu pilotima. 2019. umrlo: 1; 2019. umrlo: 6; a onda 2021. umrlo: 111 (!) Od čega su umrli? A svi su bili cijepljeni(!) A to se nigdje drugo u javnosti ne može pronaći.
Jedan čovjek mi kaže kako mu je punica umrla u bolnici, a on da Snimka zaslona (4658)bi je uzeo iz bolnice morao je potpisati da je umrla od Covida. (!) Takve su stvari poznate. I onda oni pišu o brojevima…
Navodi i drugi primjer kad su mediji izvještavali da ih je u jednoj bolnici sedmero na respiratoru, a zapravo nije bilo ni jedno (!)
Sve ovo je, konstatira Radić, vražje djelo koje je tako dobro isplanirano da se mi ljudski iz ovoga ne možemo izvući nego samo uz pomoć Božju i zato trebamo sklopiti ruke, moliti i činit pokoru.
Ljudi umiru, a kako se danas liječi meni je to neshvatljivo, kaže mons. Radić te navodi podatke o bolnicama u Americi koje primaju milijune dolara za kovid-pacijente, a osobito one koje stave na respirator.
Spominje i slučajeve blokiranja učinkovitog liječenja lijekovima kao što su Hidroksiklorokin i Ivermektin. Tako navodi primjer i francuskog vrsnog virologa (u medijima je cenzuriran, ali još se može pronaći; spominje ga i don Josip u knjizi), koji je u 2020. uspješno liječio ljude od korone sa lijekovima (Hidroksiklorokin i drugi), koji je imao dovoljno snage da se odupre Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i ne zagovara cijepljenje jer, kako tvrdi zbog iskustva, cijepljenje ne jamči bolje rezultate nego li liječenje tim lijekovima. I drugi liječnik koji je uspješno liječio lijekom Ivermektin u Americi moli ljude da vide dokumentaciju, da shvate kako su se ljudi uspješno izliječili lijekom (bez cijepljenja), ali ništa. To se ne gleda.
Hidroksiklorokin je dakle bio lijek kojeg se bez problema moglo nabaviti u ljekarnama, no dogodilo se nešto neobično. Medicinska revija “The Lancet” objavila je jednu studiju koja tvrdi da je taj lijek jako opasan za srce. U cijeloj Francuskoj odjednom je iz ljekarni nestalo Hidroksiklorokina. Onda su novinari zaključili da tu nešto ne valja pa su išli istraživati. I pronašli su da se radi o lažnoj studiji koju je pisao jedan pisac znanstvene fantastike.
I kako će mene netko natjerati da im vjerujem. Ne vjerujem, jer lažu.
Upozorava na problem cjepiva povezanim sa pobačajima, ali također i zanemarenu činjenicu da i kozmetička industrija također surađuje sa industrijom pobačaja.
Zašto bi ja sada vjerovao Pfizeru, kaže on, koji je korumpiran i koji je bio kažnjavan milijunima dolara. Nekad se ipak uhvate u laži i plate kaznu. Za ono što su radili u Nigeriji platili su najveću moguću kaznu (radi se o milijardama dolara), a što su radili u Indiji, na Filipinima?…
Spominje na kraju primjer znanstvenika S. Plotkina koji je išao na sud zbog eksperimenata nad ljudima u Africi. Pitali su ga: Jeste li radi eksperimente nad trudnicama. – Jesmo. Jeste li radili eksperimente nad hendikepiranim ljudima? – Jesmo. Jeste li radili eksperimente nad zatvorenicima? – Jesmo. Jeste li radili eksperimente u Kongu na oko milijun ljudi? – Jesmo. Prijatelji dragi (skoro kroz suze nastavlja mons. Radić) …koliko je tu žrtava, koliko hendikepiranih, koliko oštećenih, osakaćenih, koliko ih je umrlo? I onda kad ga pita: Znate li da neki osuđuju te vaše postupke? – Znam, kaže on, katolička Crkva misli da bi zbog toga trebao ići u pakao, a ja ću to rado učiniti (!)
Vidite, zaključuje mons. Radić, kakvi su to ljudi koji određuju standarde kojim ćemo mi sebe liječiti!
Predavanja je zaključio don Josip Mužić, a zbog malo duže propovijedi, na nagovor župnika, izlaganje je bilo kratko.
Prije ove pandemije imali smo vrlo aktualnu temu – Ideologija roda, a što je dovelo do toga da su se promijenili neki zakoni i načini razmišljanja. To se prihvatilo kao dostignuće znanosti da čovjek može čak BIRATI i svoj spol. Sada se došlo do toga da već ima preko 70 tih rodova. I sad kad su nas uvjerili da je to tako, sad kod cjepiva nas se uvjerava da tu nemamo nikakve mogućnosti izbora.
Sve više nam suzuju slobode da slobodno biramo. Znači, mediji, državnici, političari, svi oni koji su dio mainstreama, svi govore isto, ne podastiru nikakve prave argumente da možemo donijeti slobodan izbor nego prave promidžbu samo jedne mogućnosti tj. da se cijepimo.
I na žalost mnogi i u Crkvi nasjedaju na to i pridružuju se zboru jednoumlja i čovjek se pita: tko je tu normalan. I kako smo mogli čuti od mons. Nikole on je strpljivo sabirao informacije iz onih manjih, alternativnih medija, znanstvenih studija… Dakle, treba potrošiti vremena i truda.
Običan čovjek nema vremena za to, ne uspijeva. Misli da će biti dobro informiran preko tih vodećih medija. A tu dobiva jednostrane informacije. Na taj način nam onemogućuju izbor sa informiranim pristankom. Na taj način nas uvjetuju da nema prave slobode, nema pravih informacija, na temelju čega ćemo doći do zaključka.
S druge strane kad je to popraćeno i ucjenama, sa lažima – što je onda ostalo od naše slobode?
Daleko manje sloboda imamo danas nego što smo ih imali u komunizmu. I ako se želi napraviti jedno “novo normalno” to je stvarno uvod u jednu novu diktaturu koja će daleko nadmašit onu koju smo poznavali prije.
Situacija je, ljudski gledano, kako je rekao don Nikola, bezizlazna. Vidimo da se ljudi bune, ali kako se cijepe pod raznim ucjenama i pritiscima sve manje ima otpora. Jednom kad se čovjek cijepi teško će priznat da je pogriješio. Tek kad na svojoj koži osjeti neke nus-pojave onda će počet mislit svojom glavom, ali evo nije rečeno da će bit tako ni tad. Znam slučaj jednog našeg svećenika koji je dva puta cijepljen i dobio je neke nus pojave. Na toj ruci se pojavio osip, da mu ta ruka trni, da ima problema kad stišće šaku, i onda je pitao liječnika, a on mu je rekao: „pa nije to ništa ozbiljno nemojte se opterećivat, sve je to u redu“. Onda je jedan svećenik u istoj toj biskupiji umro nakon trećeg cijepljenja, Niti iz toga nije ništa zaključio nego kad mu je isteklo vrijeme od drugog cjepiva pozvao ga je liječnik i on je prihvatio treće cijepljenje. Tu čovjek vidi na svojoj koži nus-pojave koje ga upozoravaju da mu se može dogoditi nešto nezgodno, ako ne i kobno, on svejedno vjeruje slijepo autoritetima, svom liječniku, medijima i propagandi. I što nam sad preostaje.
Ostaje nam da gledamo što se pozitivno dogodilo. Dogodila se ne samo podjela po pitanju: da ili ne, nego je došlo i do povezivanja ljudi kojima je stalo do zdravog razuma, kojima je stalo do slobode izbora, kojima je stalo do vjere. I mi smo sad, možemo reć, večeras povezani – povezala nas je korona. To je jedna dobra stvar.
Sad stvarno imam prilike upoznat diljem Hrvatske mnoge ljude koje inače ne bih upoznao, koji su stvarno vrijedni, čestiti, spremni se žrtvovat, zauzet za Istinu i to je nešto što pokazuje da ima nade za ovaj narod, ima nade i za svijet. Jer ljudi koji žele biti ljudi, koji ne žele pristajat na obmane, takvih se budi sve više i to je ono na čemu možemo biti zahvalni Bogu. Istina ne mora biti u većini. Istina može biti u manjini, može biti na strani samo jednog čovjeka naspram 7 ili 8 milijardi ljudi – to ne znači da više nije istina. Kad je bio potop onda je istina bila samo na strani Noe i njegove obitelji. To je bilo sve skupa 8 ljudi. I tada je živjelo stotine milijuna ljudi, ako ne i milijardi. Svi su ga držali za ludoga, a on je vjerovao onom što mu je Bog objavio i kako kaže Pismo, gradio je korablju sto godina. Vidimo Abrahama, koji je živio među mnogoboštvom i vjerovao da je Bog samo jedan i postao praotac monoteističkih religija. Od njega je poteklo židovstvo, na židovstvu se nastavilo kršćanstvo, i onda je nastao islam. Monoteizam je započeo od tog jednog čovjeka. Istina dakle može biti na strani samo jednog čovjeka.
U slučaju zlatnog teleta, Izraelcima je dosadilo čekat tamo ispod brda dok se Mojsije vrati i podigli su zlatno tele. I svi su se počeli klanjati zlatnom teletu…
Nemojmo se bojat, ako imamo dojam da smo u manjini. Često i jesmo u svojim okruženjima i sl., posebno bombardirani medijima. Nego, budimo svjesni snage istine i oslonimo se na Istinu.
Drugo što je važno je da smo ljudski onemogućeni u djelovanju na više frontova i da smo i da smo ljudski gledano skoro pa bespomoćni, onda nas to tjera da upravimo pogled gore, da se obratimo Bogu i da računamo na pomoć odozgo. Bog se može proslaviti svaki put kad čovjek traži s vjerom.
Ovo je jedna velika šansa, da dođemo do toga, da se pouzdamo u Boga, da obnovimo svoju vjeru i da pomognemo svim tražiteljima istine da dođu do izvora istine, da dođu do Boga. Tako da je to jedna velika šansa za evangelizaciju.
Što Bog tu može učiniti? Kad gledamo našu povijest Bog se tu proslavio na više načina. Mi smo ljudski gledano bili osuđeni na nestanak više puta. Nismo nestali. Zašto? To sam pokušao osvijetliti i u ovoj drugoj knjizi koju sam donio: Gospa i Hrvati, gdje sam pokušao zabilježiti ne samo pučku pobožnost koja je držala vjeru našeg naroda. Ona obična pobožnost, običnog svijeta koja je držala vjeru cijelog naroda iz kojeg su onda nastala duhovna zvanja, svećenici. Imamo svjedočanstva naših svetaca i blaženika sa Blaženom Djevicom Marijom. I treće, izvanredni znakovi i čudesa koja je Gospa činila u našem narodu. To je bilo stalno kroz povijest. Mi zaboravljamo koje smo privilegije imali. Evo, prvo ovdje na Trsatu, to je bilo prvo marijansko proštenište i svetište u Evropi. Malo kasnije imali smo najveće Gospino svetište na Balkanu – u Olovu. Tu su se događala silna čudesa – da su ljudi dolazili, pa čak i muslimani, svaki put kad bi ispovjedili vjeru u Krista, oni bi doživljavali ozdravljenje. Tu su se događala brojna ozdravljenja. Naši fratri koji su otišli u misije u Bugarsku, gdje je vladala jedna hereza, oni su ponijeli sliku Gospe Olovske, napravili svetište i tamo su se događala ista čuda ozdravljenja i obraćenja kao što su se događala u Bosni. Na taj način uspjeli su obratiti ogromno mnoštvo krivovjernaca. Gospa se stvarno proslavljala u našem narodu. Gospa nas je održala svojim zagovorom, svojim znakovima, znamenjem. Kad gledamo naša svetišta na obali i u unutrašnjosti naći ćete da su se u tim svetištima događala čuda. Evo, samo na Trsatu, u Mariji Bistrici su ta čuda bila zapisivana, i u nekim drugim svetištima. Danas se događa da neki mudraci, teolozi, govore da to nije moguće. U Mariji Bistrici je zapisivano da bi neko dijete bilo mrtvo dan dva, a oni bi se obratiti molitvom Gospi i dijete bi uskrslo.
I oni onda kažu: “E to nije bilo čudo, to je bila prividna smrt, oni nisu znali ustanovit smrt!” I više se ne zapisuju čuda. U kojem svetištu se zapisuju čuda? Čuda se i dalje događaju. Jedino Međugorje sad vodi evidenciju, a koja druga svetišta to rade? Ne rade. Nama je vjera zakazala i zato je važno da se vratimo na izvore – imamo bogatu baštinu vjere, imamo žive svjedoke još među nama koji su prošli i progonstva i mučeništvo u prijašnjem ratu i koji nas mogu stvarno potaknut da se vratimo tamo gdje ćemo dobit snagu da se nosimo sa ovim zlom. I kad se zajednički obratimo Bogu i oslonimo na Njegovu majku mi ćemo ovo zlo pobijedit tj. Bog će ga pobijedit preko nas, kako virus, tako i ono što se želi preko virusa napravit – da nas se uvede u novo ropstvo. Hvala.
Telst je u cijelosti preuzet sa magnifikat.hr
