U koncelebraciji bilo je desetak svećenika, među kojima i provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, koji je izrekao dobrodošlicu kardinalu, te pozdravio i čestitao klarisama na tom svečanom činu. „Ono što će danas učiniti s. Klara ljudima ovoga svijeta može se učiniti ludost, i tako to izgleda kad se gleda iz perspektive ovoga svijeta. Ali u Božjim očima ovo je istinska mudrost, predanje svog života Bogu na bilo koji način pridonosi tomu da se slava Božja proširi, što je i smisao našega života".
U homiliji kardinal Bozanić osvrnuo se na pokret vazmenoga jutra kada na Isusov grob odlaze žene i apostoli Petar i Ivan. No, u tom kako je zapisao evanđelist, susrećemo i laž. Naime, oni koji su se Isusa htjeli riješiti, mislili su da je zadnje da ga osude i ubiju, ali po Njegovu uskrsnuću našli su se u problemu, i ne preostaje im ništa drugo osim laži. „Traže one koji će lagati da bi sačuvali svoju poziciju, ali ni to nema dugi vijek, jer Uskrs se ne može zaustaviti on traje, i to u Galileji". Pojasnio je, kako Galileja označava naš svakodnevni život u kojem susrećemo Onoga koji je uskrsnuo, koji je živ, koji dolazi k nama.
„To je taj novi vazmeni početak za ljudski rod: Bog dolazi na poseban način i On svoje okuplja, i evo dara: najveći dar je Crkva". Podsjetio je, kako s Bogom dolazimo u posebnu vezu po svetom krštenju i zato vazmena noć i krštenje idu zajedno, jer „On koji je uskrsnuo, koji je umro, po krštenju i nas priključuje svome umiranju, umiranju u grijehu da bismo uskrsli kao novi ljudi. To je ono što se događa u Crkvi po krštenju, po svetoj ispovijedi: dizanje od zla.
Zahvaljujući Uskrsu imamo euharistiju na kojoj se redovito okupljamo, jer je tu On živ i prisutan pod prilikama kruha i vina". Kardinal je posvijestio kako Bog dolazi čovjeku, poziva ga, tako je svako duhovno zvanje u Crkvi za nas znak jednog posebnog odnosa Boga i čovjeka. „S. Klara je to doživjela, osjetila, i zato se odazvala. Mi se radujemo ovakvim odlukama, jer tu osjećamo da nije prisutan samo čovjek, već da je po čovjeku Bog onaj koji govori", dodao je kardinal Bozanić.
Pojasnio je kako je svako duhovno zvanje jedna nova povijest odnosa čovjeka i Boga, jer „što bi neke motiviralo da napuste sve i da izaberu ovaj način života, da On nije tu prisutan i živ? Iako s ljudske strane izgleda da se gubi, odriče svijeta, života u njemu, s druge strane je to svjedočanstvo dobivanja: ulazi se u posebno zajedništvo s Njim, s Bogom i samo to je razlog duhovnog odabira kakvo danas slavimo.
On koji je živ sposoban je privući sebi, a čovjek koji ga prihvati mijenja život". Redovništvo, redovnice, osobito kontemplativne, živi su znak vertikalne dimenzije, živi znak posvete Božje, one na osobiti način govore o vječnom životu, i zato su itekako potrebne za čitavu Crkvu, jer one drže tu 'vezu', mole, zagovaraju za nas. One su naše, a u isto vrijeme posebno Božje među nama". Svi smo pozvani svjedočiti Njega u svijetu u kojem živimo. Molimo redovnice da nam pomognu zajedno izvršiti tu misiju. Radujmo se Uskrsu i danas smo ga doživjeli, i zahvalimo Bogu za taj dar i molimo ga da nas podrži u toj radosti.
Svečane zavjete pred kardinalom Bozanićem s. M. Klara od Presvetog Oltarskog Sakramenta položila je u ruke majke opatice Marije Tarzicije, te obećala da će u sve vrijeme svoga života živjeti u čistoći, bez vlasništva, u poslušnosti i u klauzuri po Pravilu Siromašnih sestara sv. Klare koje je potvrdio papa Inocent IV. i po Konstitucijama Reda koje je potvrdila Sveta Stolica. U znak predavanja Bogu, kardinal Bozanić blagoslovio je i predao zavjetovanoj sestri prsten.
Nakon popričesne molitve, riječ zahvale uputio je fra Blažević, OFMConv. Bogu je zahvalio na daru poziva s. Klare, a sestrama klarisama zahvalio je na njihovoj prisutnosti na području župe sv. Antuna Padovanskoga, te na njihovoj molitvi za župu, Zagrebačku nadbiskupiju, Hrvatsku i cijeli svijet. Zahvalio je i vjernicima koji se ovdje okupljaju na slavljima u sjeni toga samostana, te istaknuo kako je rezultat molitve sestara vidljiv i po jednom svećeničkom i redovničkom zvanju fra Filipa Pušića, OFMConv. koji potječe iz te zajednice.
Prije blagoslova kardinal Bozanić napomenuo je kako je u nekim zajednicama primjetan manjak zvanja, ali Bog neprestano iznenađuje. Možda tamo gdje očekujemo nešto zastane, moguće i našom krivnjom, ali Bog s druge strane djeluje, tako da možemo biti zahvalni što se u ovom vremenu po svijetu, u Europi neprestano povećava broj onih koji ulaze u kontemplativne, rekli bismo strože, zatvorene zajednice. Zahvalimo i za ovo slavlje s. Klare. Radujemo se zajednici koja iznutra pokazuje određene znakove koji daju razlog za našu radost.
Radujemo se i franjevcima: među njima diljem svijeta, a i kod nas se očituje želja na originalni način slijediti sv. Franju. I to je znak našeg vremena. Bog iznenađuje i uvijek otvara novosti i u zajedničkom životu i u životu Crkve, ali i u životu pojedinca. Zato je potrebno da svatko od nas bude otvoren za to Božje djelovanje u svom životu. Budimo hrabri prihvatiti Božju novost, pozvao je kardinal Bozanić.
Uz mnoštvo vjernika koji se redovno okupljaju na euharistijskim slavljima u samostanskoj crkvi sestara klarisa, euharistijskom slavlju okupila se i rodbina s. M. Klare, kao i vjernici župe sv. Jeronima iz koje potječe.
Euharistijsko slavlje pjevanjem su uveličali franjevački bogoslovi s Kaptola i iz Dubrave.
Tekst i foto: Marija Belošević
