Ovogodišnji domaćin bila je Zadarska provincija Sv. Jeronima, koja nas je bratski ugostila u samostanu na otoku Košljunu od 15. do 18. rujna 2015. Na susretu su sudjelovali novaci s njihovim magistrima iz sljedećih provincija: provincija Bosne Srebrne-Livno (9 novaka), Albanska kustodija - Livno (3 novaka), hercegovačka provincija Uznesenja BDM - Humac (9 novaka), provincija Sv. Ćirila i Metoda - Trsat (11 novaka) i provincija sv. Jeronima – Trsat (1 novak). Stigavši u utorak, u kasnim poslijepodnevnim satima, na Košljun odmah smo se mogli osjetiti kao braća među braćom. Nakon molitve Večernje uslijedila je večera iza koje smo ostali u druženju, upoznavanju i razgovoru.
Slijedeći dan smo započeli jutarnjom molitvom, te nakon doručka uputili smo se u razgledavanje otoka Krka. Izlet smo započeli obilaskom grada Krka i njegovih prelijepih znamenitosti. Obilazak smo započeli kod braće Trećoredaca (OfmTOR) kod kojih smo obišli samostan i crkvu sv. Franje. Razgledavanje grada Krka završili smo u krčkoj katedrali sv. Kvirina. Autobusom smo nastavili do Baške gdje smo pogledali kratki film o povijesti Bašćanske ploče i njezinom pronalasku. Imali smo priliku ući u crkvu sv. Lucije i u njoj vidjeti mjesto na kojem je pronađena Bašćanska ploča, a na kojem sada stoji replika te ploče. Kao zaključak toga izleta obišli smo Vrbnik i njegovu crkvu u kojoj su svoj put u vjeri započeli, a kasnije i u svećeničkom pozivu ostvarili mnogi mladići te župe od kojih je najpoznatiji naš kardinal Josip Bozanić. Nakon ručka vratili smo se na Košljun. Kakav bi to bio susret novaka kada se ne bi igrao nogomet. Poslijepodnevno vrijeme jedna grupa novaka je iskoristila za igranje nogometa u kojem se nije gledala najuspiješnija ekipa nego dobar nogomet. Drugi novaci su to vrijeme iskoristili da se osvježe u već pomalo hladnom moru. Iza svete mise i večere uslijedilo je predstavljanje novicijata kroz koje smo više upoznali druge provincije, ali i druge novake otkrivajući raznolikost franjevačke obitelji.
Novi dan smo opet započeli zajedničkom molitvom Jutarnje. Iza doručka krenuli smo u obilazak malenog, ali jako bogatog otoka Košljuna. Razgledavanje smo započeli u crkvi Gospe Slavne u kojoj nam je fra Diego, magister novaka zadarske provincije, govorio o povijesti prve crkve i samostana u kojem su svoj život Bogu posvetili braća benediktinci. Iz glavne crkve prešli smo u crkvicu sv. Bernardina te obilazak nastavili u velikom muzeju koji sadrži razne predmete koji nam svjedoče o bogatoj povijesti Krka i Košljuna. Bio je to veliki dan za sve nas franjevce jer smo toga dana slavili blagdan Rana sv. Franje, te smo blagdan proslavili svečanom svetom misom na kojoj su liturgijsko pjevanje animirali novaci iz Livna. Poticaj koji smo svi dobili u propovijedi da nasljedujemo Krista po uzoru na svetog Franju bio je pravo ohrabrenje za nas. Poslije ručka uslijelio je izlet brodom na kojem je bilo jako zanimljivo jer je more bilo prilično nemirno i valovito. Bilo kako bilo, more se smirilo, a mi nismo gubili ni trenutka vremena nego smo se brže bolje rashladili u moru. S tog malog broda odjekivala je lijepa i skladna pjesma cijelog poslijepodneva. Naši neumorni svirači udarali su u gitare što je privlačilo pozornost i drugih brodova. Na povratku kući izmolili smo deveti čas kao zahvalu Bogu na silnim darovima tih dana. Vrativši se na Košljun mnogi su otišli potražiti odmor nakon jako burnog popodneva, ali i mora. Predvečer smo se svi okupili u crkvi i izmolivši Večernju otišli smo na večeru iza koje je slijedilo raspjevano druženje na obali Košljuna. Pjesma koja je te večeri odzvanjala s tog malog otoka svjedočila je franjevačku radost što su braća mogla biti skupa tih dana.
Kako to uvijek biva došao je i zadnji dan našeg susreta. Kao i obično dan smo dočekali moleći. Iako je bio petak, doručak nas je jako obradovao, jer nam je fra Diego najavio dolazak krčkog biskupa fra Ivice Petanjka. Jedva smo dočekali njegov dolazak, a ima li išta draže nego kad biskupa vidiš da ti u suret dolazi kao brat tebi jednak u svom redovničkom habitu. Nakon srdačnog pozdrava zaputili smo se u crkvu na svetu misu koju je biskup Ivica predslavio u zajedništvu sa svim odgojiteljima. Bila je to jedna posebna Euharistija. Biskup Ivica nas je u propovijedi kao brat pozvao da s vjerom, ljubavlju i radosno služimo Gospodinu i braći ljudima. Slika s tako nam dragim biskupom, fra Ivicom, je bila neizbježna. Iza zajedničkog objeda svi smo se našli na obali čekajući prijevoz na otok Krk. U toj kratkoj vožnji rado smo progovorili još pokoju riječ s braćom iz drugih provincija. Uz bratske pozdrave i radosna lica rastali smo se i krenuli svatko svojoj kući i svojim obavezama radosno iščekujući ponovni susret i hodočašće na izvore franjevaštva, svetom Franji u Asiz.
