Moja je zadaća dekretom Apostolske Stolice precizno opisana kao „pastoralna“ te vizitacija ima isključivo pastoralni karakter.
- Ovo je treći put da obnašam dužnost apostolskoga vizitatora nakon nekoliko takvih zadaća u afričkim državama. Može biti da me je Sveti Otac zbog toga imenovao. Ali, sigurno je kako je ovo imenovanje znak povjerenja jer ovdje ću svoju misiju morati obnašati u potpuno drugačijim uvjetima i na drugačiji način. Posebice jer je Međugorje mjesto iznimno važno zbog velikog broja hodočasnika koji dolaze u njega. Pastoral tih hodočasnika i stvaranje organskih uvjeta za njega sigurno trebaju biti rezultat zajedničkih napora lokalnih pastoralaca i onih koji imaju uvid u cijelu situaciju, bilo izdaleka ili izbliza.
- Međugorje ima veliki potencijal za evangelizaciju i obnovu vjere. Vidim ga kao mjesto više kristološko nego marijansko.
- U Međugorju se neprestano klanja pred Presvetim sakramentom, redovito se ispovijeda, održava pobožnost križnoga puta, dakle događa se sakramentalna praksa koja je u većini župa zapadne Europe zanemarena ili nestala. U tom smislu to mjesto može biti jak poticaj za obnovu vjere kod vjernika.
- Nema sumnje da su zbog velikoga priljeva hodočasnika pastoralne potrebe veće nego mogućnosti. Iako je u Međugorju oko 50 ispovjedaonica, znam da nema uvijek dovoljno ispovjednika, posebice onih koji bi mogli ispovijedati na nekoliko jezika.
- S vidiocima se neću susretati jer ne ulazim u problematiku ukazanja.
