U homiliji Papa je istaknuo kako je Isus u Cezareji Filipovoj apostole upitao: A vi, što kažete, tko sam ja? Za njih, to je ključno pitanje koje označava prekretnicu u odnosu s Učiteljem. Morali su poduzeti taj ključan korak od divljenja do nasljedovanja Isusa. Gospodin nam danas postavlja isto pitanje koje zahtjeva važan, osoban odgovor, istaknuo je Sveti Otac.
Taj nas odgovor obnavlja kao apostole. Sastoji se od tri koraka koji su poduzeli apostoli, a koje možemo i mi danas: naviještanje Isusa, razlučivanje Isusa i slijediti Isusa.
Križ nije privlačan, ali nas liječi
Nakon što je Petar na Isusovo pitanje odgvorio; “Ti si Krist”, Isus iznenadno zaprijeti učenicima neka nikome ne reknu da je On Krist. Zašto? Iako je Petrov odgovor točan, on je nepotpun. Uvijek postoji rizik u kojem se proglašava lažan mesijanizam koji dolazi od ljudi, a ne od Boga. Od toga trenutka Isus postupno otkriva svoj pravi, “pashalni” identitet koji pronalazimo u euharistiji. Objašnjava kako će njegovo poslanje doživjeti vrhunac u slavi uskrsnuća, no tek nakon poniženja križa. Isus zahtijeva šutnju o svom identitetu kao Mesija, ali ne i o križu koji ga čeka.
Pred ovim Kristovim riječima možemo i sami biti zatečeni, rekao je Papa. I mi bismo radije moćnog Mesiju, a ne raspetog slugu. Euharistija je tu kako bi nas podsjetila tko je Bog. To ne čini riječima, već nam konkretno pokazuje Boga kao slomljenog kruha, kao raspetu i darovanu ljubav.
Petrova reakcija na Isusove riječi je sasvim ljudska – čim se pojavi križ, izgledna bol, inatimo se, kazao je Sveti Otac. Danas, kao i prije, križ nije moderan niti privlačan. Ipak, liječi nas iznutra.
Plodna nutarnja borba
Stojeći pred raspetim Gospodinom, suočeni smo s plodnom nutarnjom borbom, sukobom između Božjeg načina razmišljanja i ljudskog. Božji je način razmišljanja skromna ljubav koja izbjegava nametanje i trijumfalizam, a uvijek je usmjeren na dobro drugih, čak i pod cijenu vlastite žrtve. S druge strane, naš ljudski način razmišljanja, mudrost svijeta, koja je povezana s časti i privilegijama, lovimo se za prestiž i uspjeh.
Oslijepljen tim načinom razmišljanja, Petar ga uze na stranu i počne odvraćati. Mi isto tako možemo Gospodina “uzeti na stranu“ naših srdaca, misleći kako smo religiozni i ugledni, a idemo svojim putem ne dopuštajući da na nas utječe Isusov način razmišljanja. Ipak, on je uvijek na našoj strani u toj nutarnjoj borbi, jer želi da mi, poput apostola, stanemo na njegovu stranu.
Kako je drugačiji Krist, koji se predstavlja kao sama ljubav, od svih moćnih i uspješnih mesija koje svijet časti! Krist nas izaziva, ne pomiruje se s izjavama vjere, nego traži od nas da pročistimo svoju vjeru pred križem, pred euharistijom. Dobro bi nam došlo provesti vrijeme u klanjanju pred Presvetim kako bismo razmatrali o Božjoj slabosti.
