Iako je od malih nogu osjećala snažnu potrebu za duhovnošću i želju za stupanjem u samostan, to joj za dugo vremena nije uspjelo. Nakon što je u svojoj osamnaestoj godini usrdno molila roditelje da ju puste da stupi u redovnički život, a oni su to odbili, u njoj se rodio svojevrsni revolt, pa je je svoj život okrenula prema različitim ispraznostima, iako u njima nije nalazila nikakvo zadovoljstvo.
To je potrajalo jedno vrijeme, ali je onda naglo prekinuto na jednoj zabavi. Naime, dok su se drugi zabavljali, ona se osjećala u duši prilično potišteno, a onda je u jednom trenutku, kada je počela plesati, imala viđenje Isusa, prljavog i cijelog u ranama. To ju je iznimno potreslo te se neopazice izvukla iz društva i otišla u crkvu, gdje je satima usrdno molila da joj Bog otkrije svoje namisli.
Čula je unutrašnji glas koji joj je rekao da odmah ode u Varšavu i ondje stupi u samostan. Otišla je kući, u nekoliko rečenica rekla sestri što joj se dogodilo i da pozdravi roditelje, pokupila najnužnije stvari i iste noći otputovala u Varšavu i prijavila se u samostan Naše Gospe od Milosrđa. Međutim, kako nije imala nužnu opremu bez koje se tada nije primalo u samostan, ondje su ju odbili i preporučili joj da prvo zaradi što treba, a onda se javi. Tako je najprije godinu dana radila kao kućna pomoćnica kod neke varšavske gospođe, a tek onda su je primili u samostan. Bilo je to 1. kolovoza 1925. god.
Uzela je ime Marija Faustina od Presvetog Sakramenta, te je narednih godina radila u kuhinji, vrtu i kao vratarica samostana. Pri tome je promijenila više samostana.
22. veljače 1931. god. doživljava mistično iskustvo, u kojemu ima viđenje Milosrdnog Isusa, iz čijeg srca izlaze dvije zrake u vidu krvi i vode koje se prelijevaju na cijeli svijet, te joj sam Milosrdni Isus povjerava zadaću da se naslika i štuje takva slika i na takav način pokrene pobožnost Božanskom Milosrđu. Riječ je o pobožnosti koja ima za cilj po molitvi i drugim oblicima isprositi milost i ljubav Božju za cijeli svijet. Posebno je na van vidljiva po slici Božanskog Milosrđa na kojoj piše “Isuse, ja se uzdam u tebe”.
Sveta Faustina je imala i druge nadnaravne milosti, kao npr. prorokovanje, čitanje ljudskih srca, stigme, vizije i drugo. Uz to je imala velike duhovne i tjelesne patnje koje je prikazivala Isusu za spas ljudi i duša u čistilištu, a koje su joj svakodnevno narušavale zdravlje.
Iza sestre Faustine je ostao njezin Dnevnik, kojega je počela pisati 1934. god., a pisala ga je sve do svoje smrti. Iz njega se saznaje puno i o samoj svetoj Faustini i o pobožnosti Božanskom Milosrđu. Shrvana tuberkulozom, umrla je 5. listopada 1938. god. u svojoj 33. godini.
Sveti papa Ivan Pavao II. je posebno štovao sestru Faustinu i bio promicatelj pobožnosti Božanskog Milosrđa, pa ju je 8. travnja 1993. god. proglasio blaženom, a 30. travnja 2000. svetom. Obje godine je tada bila Druga vazmena nedjelja, pa je upravo taj datum isti papa odredio da se slavi Nedjelja Božanskog Milosrđa, a zanimljivo je primijetiti da je na isti dan i sam preminuo.
Sveta Faustina se štuje kao zaštitnica siromašnih obitelji, djece, kućnih pomoćnica, kuhara, vrtlara, portira i vratara, te kao zaštitnica mladića i djevojaka koji žele poći u samostan. KRUNICA BOŽANSKOG MILOSRĐA
