Nova pravila rezultat su jednogodišnjeg rada i njima se zaoštravaju dosadašnje odredbe: primjerice, moguće čudo se neće moći podvrći ispitivanjima više od tri puta. U pravilu je priznavanje čuda preduvjet za proglašenje blaženim ili svetim.
„Povijesno je utvrđeno kako su čuda uvijek bila odlučujući argument u proglašenju neke osobe svetom“, napisao je tajnik Kongregacije za kauze svetih, nadbiskup Marcello Bartolucci, u pojašnjenju novih pravila. Čuda su bila nešto poput „prsta Božjeg, koji je takoreći potvrdio čovjekov sud o svetosti nekog čovjeka“. Time je čudo – uz priznavanje herojskih kreposti, odnosno mučeništva – obično odlučujući faktor u proglašenju neke osobe blaženom ili svetom.
Pravna procedura za priznavanje čuda postoji od 13. stoljeća. Godine 1610. papa Pavao V. je pozvao liječnike kako bi u slučaju kanonizacije Karla Boromejskog utvrdili je li riječ o čudu ili ne; ta praksa će nekoliko desetljeća kasnije postati pravilom. Papa Pio XII. je 1948. ustanovio medicinsku komisiju za priznavanje čuda te je utvrdio pravilo kako je za priznavanje čuda nužno da nije znanstveno objašnjivo.
