“Želim biti prijatelj svakom čovjeku i svjedočiti Krista. Za mene je to svećenik”
U zagorskoj katedrali, pregradskoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, jučer je svoju mladu misu proslavio 28-godišnji salezijanac, don David Alojzije Leskovar.
Nakon blagoslova kuće mladomisnika, procesija je prošla pregradskim ulicama do župne crkve, gdje su don Davida prigodnim govorima pozdravili pregradski gradonačelnik Marko Vešligaj te predstavnici župe. U svojoj propovijedi, don Tihomir Šutalo mladomisniku je poručio da u svom svećeničkom pozivu uvijek teži svetosti i vodi se isključivo riječima Evanđelja.
Po završetku svečanog misnog slavlja, koje su uveličali pregradski zborovi “Salve Regina” i “Kyrie”, don David je zahvalio svima prisutnima, svima koji su ga podržavali u njegovoj odluci, a nadasve svojoj obitelji, majci Mariji, sestri Gabrijeli i bratu Josipu.
Hod u vjeri
Iz razgovora s don Davidom, doznajemo kako je već kao dječak u sebi osjećao Božji poziv.
– Nikad nisam doživio nekakav nadnaravni trenutak prosvjetljenja, bio je to jedan hod u vjeri, već odmalena. Kao jako mali, počeo sam se motati oko oltara. Jednostavno, figura svećenika me privlačila, oduševljavala. Možda i zato što sam rano ostao bez oca. Tata mi je poginuo kad sam imao osam godina i svećenička figura je bila ta koja mi je davala neku mušku sigurnost, oslonac.
Trenutak koji je dao svojevrstan smjer njegovu životu, bio je kada je, zahvaljujući vjeroučiteljici u osnovnoj školi, posjetio salezijansku misiju u Nürnbergu.
– Po prvi puta, susrećem svećenike koji su drugačiji od onih na koje sam navikao u župi, koji žive radost, pristupačnost mladima, koji žive zajedno. Upravo ta obiteljska dimenzija me oduševila na prvi pogled. Njihova jednostavnost i pristupačnost mladima, njihova zauzetost za mlade… Sjećam se da sam kao klinac rekao, ako ću ikada biti svećenik, želim biti kao ovi tu – otkriva David.
Životni uzori
Upravo zato, kao svog uzora ističe don Ivana Bosca, utemeljitelja salezijanskog reda, ali navodi i blaženog Alojzija Stepinca, kojemu se divi do te mjere da je kao svoje redovničko ime odabrao ime Alojzije.
– Ta njegova ljubav prema svom narodu, prema domovini i prema Bogu, uvijek me oduševljavala.
Iako još ne zna kamo će ga odvesti njegov svećenički poziv, don David zna što želi i što je njegov životni cilj.
– Gdje god ću služiti, najvažnije mi je da se svemu pristupa salezijanski. To znači, biti čovjeku čovjek, biti blizak svakome. Biti prijatelj, ali uz to i svjedočiti Krista. Za mene je to svećenik – zaključuje.
