Pomalo neobična priča odigrala se u trećem razredu jedne zagrebačke gimnazije na satu vjeronauka. Svjedoci ove priče javili su nam se i rekli kako je tema na satu vjeronauka bila abortus, i djevojke su naravno vodile glavnu riječ. Moderne, pomodne, u želji da ne ispadnu ‘nazadne’ cijeli sat su argumentirale zašto je abortus posve ok.
To je tema u kojoj mladići inače ne sudjeluju, što zbog neznanja, što zbog srama, ženska prava i to….Međutim nakon što su djevojke iznijele svoje argumente Marko, inače šutljiv mladić se ustao te im rekao : ”A zašto bi vi unaprijed nekoga sudile i osudile na smrt jer će možda biti ovakav ili onakav, imati više ili manje novaca ili biti bolesniji od vas? To je mali čovjek, ima sve organe kao mi, sve izvana kao mi.To je čovjek, a čovjek se ne ubija. Ne ulazite u spolni odnos dok vam duh ne sazrije jer da je sazrio, nikada to ne biste ni pomislile.”
Na to ga je jedna djevojka onako ponosno upitala: a što bi ti da saznaš da ćeš imati ‘debilno’ dijete? On joj je odgovorio: ‘A kako je tvoja mama znala da se ti sutra nećeš teško razboljeti? Jel strah razlog da ubiješ dijete?’
Na ovo pitanje više nitko nije imao odgovor!
Mi na ovo možemo komentirati samo bravo i za Marka i za njegovu obitelj! Jer razmišljati tako jasno, tako zrelo, tako snažno – to je snaga koja se traži u ovoj borbi protiv sveopćeg zla, koje je vidimo iz komentara ove djevojke (debilno dijete) itekako prisutno među današnjim mladim generacijama! Uopće ne sumnjamo da je Marko uspio ono što svijet nikako nije – navesti mlade da se zamisle oko života, što je puno više od isprazne i bolne pomodnosti koja nalaže: živi smrt!
