A nisu, jer im nitko do jučer nije pružio tu priliku. Jurica Milin i Ivica Vidović rođeni su s Downovim sindromom i zato je ovaj prvi radni dan u restoranu "Pašta & svašta" toliko poseban.
Ne samo za ovu dvojicu momaka, nego i za cijeli grad, koji s ponosom za sebe može reći kako jedini u Dalmaciji ima pravi projekt uključivanja osoba s Downovim sindromom u ugostiteljske aktivnosti.
Ali i sreću da ima takve restorane kakav je "Pašta & svašta" koji su prepoznali važnost ovakve priče i sami inicirali suradnju s Udrugom za Down sindrom Zadarske županije.
Da priča bude još ljepša, projekt neće trajati samo u vrijeme ljetne sezone, nego stalno, a koliko je to važno, najbolje znaju baš 30-godišnji Jurica i osam godina mlađi Ivica.
Jurica, za kojega ste vjerojatno već čuli, jer je baš on prva i jedina osoba s Downovim sindromom koja je preplivala pet kilometara dug maraton Zadar – Preko, imao je sreću da prije nekoliko godina nađe posao u jednom trgovačkom centru u Zadru. No, kad se centar ugasio, on je doživio šok ostavši bez posla.
Kratio je vrijeme plivanjem, ribolovom i pomaganjem susjedima u održavanju vrtova, ali onog "pravog" posla na vidiku nije bilo. Sve dok vlasnik Ivan Ćapeta, koji zajedno sa suprugom Ivanom drži restoran "Pašta & svašta", prije šest mjeseci nije kontaktirao udrugu i ponudio im posao za dvojicu njihovih članova.
– Kad se sjetim koje je to oduševljenje bilo, i sada se naježim. Svatko od nas tko ima dijete s Downovim sindromom zna koliko je ovo veliko i važno. Zato se veselim zbog njih dvojice kao da su moja djeca – kazuje nam Suzana Periša, predsjednica Udruge, na terasi punoj gostiju koji su došli dati potporu Jurici i Ivici na prvom danu njihova staža u ugostiteljstvu.
Kavu je došao popiti i zadarski dogradonačelnik Zvonimir Vrančić, zajedno s gradskim pročelnikom za zdravstvo Marijom Pešutom.
– Svakom čovjeku posao daje osjećaj da je dio društva, da je vrijedan, da je samostalan i zadovoljan. Njima to znači još puno više, osjećaju se kao ljudi. I zato pozivam sve poslodavce otvorena srca da se uključe u ovaj projekt i ponude radna mjesta ovim mladim, vrijednim i odgovornim ljudima, jer će ih to obogatiti puno više nego što misle.
Vidjeti što znači biti drukčiji daje jednu novu dimenziju u životu, isto kao što je nas roditelje djece s Downom naučilo da uživamo u malim stvarima i svakom novom danu. Stalno govorimo da želimo svoju djecu u vrtićima, u školama i da se zaposle. Sada to i živimo, ovo je zaista lijep dan – kaže nam Suzana.
A da su se njih dvojica izvrsno snašli, malo je reći. Nisu imali baš previše vremena za čavrljanje s novinarima jer su gosti čekali. A svaki dobar konobar zna da gost ne smije čekati.
– Najdraže mi je nositi kapučino, to gosti najviše vole, pa je i meni drago to poslužiti. Volim biti s ljudima, i to je to. A sada idem raditi – dobacio nam je kratko Jurica i s "tacnom" krenuo prema novom stolu.
Jedini kojima jučer ujutro nije bilo jasno što se događa na terasi "Pašta & svašta" bili su strani turisti, iznenađeni time što blicevi fotoaparata prate dvojicu konobara s Downovim sindromom. Kod njih to, naime, nije nikakva senzacija, nego je ovakva integracija osoba s teškoćama potpuno normalna stvar.
Točno onako kako bi, da se u projekt uključe i drugi zadarski poslodavci, trebalo biti i kod nas.
