Prošli je ponedjeljak u Potjeri nastupio Nikola Kuzmičić, 48-godišnji profesor teologije u zagrebačkoj Gimnaziji Tituša Brezovačkog. Prikazao je sjajnu igru. U igri na ploči je osvojio 75.000 kuna uzevši višu ponudu, a onda je u završnoj potjeri odgovorio na devet odnosno sva pitanja, koja je dvočlana ekipa skupila, uoči Deanova lova, piše Srednja.hr.
Na kraju, uz nekoliko uspješnih vraćanja lovca, profesor Nikola i njegov suigrač Matej, uspjeli su osvojiti 89.000 kuna. I na prvi pogled, tu nema ništa posebno osim što su dva natjecatelja svoj konto podebljali za po 49.500 kuna. No, na samoj odjavnoj špici, profesor Nikola Kuzmičić rekao je nešto zadivljujuće, što će dodatnu vrijednost dobiti nakon razgovora koji smo imali s njim.
Naime, premda je samohrani otac jednog studenta i jednog srednjoškolca, na profesorskoj plaći, odlučio je cjelokupan osvojeni iznos, koji bi svakako pokrpao rupe u kućnom budžetu, dati u dobrotvorne svrhe! Da stvar bude bolja, već je to učinio i nakon što je osvojio 14.000 kuna u kvizu Najslabija karika.
Iako se nije htio dodatno eksponirati, smatrajući da dobročinstvo ne treba razglašavati na sva zvona, drago nam je što je na kraju ipak pristao ispričati neke crtice iz svog životopisa te objasniti svoj motiv da dijeli novac u humanitrarne svrhe, premda bi i njemu dobro došao.
Otkrio nam je i tko ga je nagovorio da novac ne zadrži za sebe, nego ga udjeli onima, kojima je potrebniji, u intrevjuu prenosi Srednja.hr.
Upoznajte dobroćudnog profesora teologije Nikolu Kuzmičića.
Otkada ste vjeroučitelj i u kojoj srednjoj školi predajete?
Vjeroučitelj sam od 1993. godine. Najprije sam radio u O. Š. Samobor u Samoboru, a od 2001. godine radim kao vjeroučitelj u zagrebačkoj Gimnaziji Tituša Brezovačkog.
Pokazali ste impresivno kvizaško znanje, prvo prolaskom bez problema u završnu potjeru nakon uzimanja više ponude, a onda i tako da ste dali sve točne odgovore za svoju dvočlanu ekipu u završnoj.
Zanima me otkada se interesirate za kvizove i jeste li prije nastupali u nekim televizijskim i/ili pub kvizovima?
Volim kvizove i volim natjecanje. Neko vrijeme sam se natjecao u pub kvizu kao dio ekipe Jelkina djeca. Igrali smo četiri sezone od čega smo dva puta bili ukupni pobjednici. Prije Potjere sudjelovao sam i u Najslabijoj karici i tamo sam također pobijedio odgovorivši točno na 28 od postavljenih 29 pitanja.
Koji su vam hobiji i predmeti interesa te područja u kojima ste osobito jaki sa znanjem?
Osobito sam jak sa znanjem u teologiji i njom se najviše bavim. A sve drugo me zanima. Po naravi sam veoma radoznao i uživam u novim spoznajama. Volim se družiti s pametnim i kreativnim ljudima i učiti od njih. Volim biti u društvu plemenitih i marljivih ljudi i učiti od njih. Volim provoditi vrijeme sa hrabrim i ustrajnim ljudima i učiti od njih. A najviše učim od svojih gimnazijalaca.
Rekli ste da zahvaljujete svojim dečkima, jer su vas nagovorili da osvojeni iznos date u dobrotvorne svrhe. Koji su to dečki? Kolege i učenici iz škole ili Vaši prijatelji?
Novci mi nisu bili motiv za sudjelovanje u kvizu, nego je to bio izazov i želja da iskušam nešto što još nisam. Razgovarajući sa svojim sinovima (to su ta moja dva dečka!) zaključili smo da ćemo eventualni novac darovati u humanitarne svrhe. To smo već napravili kad sam u kvizu Najslabija karika osvojio 14.000 kuna. Još u djetinjstvu sam slušao roditelje, koji su molili citirajući biblijsku Knjigu Mudrih izreka, da im Bog ne da ni bogatstva ni siromaštva, nego ono što je za život potrebno. Bog me je blagoslovio dvjema zdravim rukama i zdravom pameću da pošteno zarađujem i u miru kruh svoj jedem. Stalo mi je odgojiti svoje sinove da se uzdaju u taj Božji dar i u svojim životima, a ne da se nadaju nekim izvanrednim čudesima. Zato mi se učinilo neprikladnim zadržati novac za sebe pa smo ga odlučili dati onima kojima je potrebniji.
Kome namjeravate dati taj nemali novčani iznos odnosno jeste li ga možda već dali?
Spontano sam tijekom snimanja rekao za odluku o darivanju novaca. Htio sam posvjedočiti da se može i drugačije pristupati materijalnom. Da ne bude zabune, ja sam samohrani otac jednog studenta i jednog srednjoškolca, živimo od profesorske plaće i male mirovine što su je sinovi dobili nakon majčine smrti tako da moja obitelj ne živi u izobilju i ne dajemo od svog suviška, ali dajemo ono što nismo ni planirali imati. S jedne strane bih volio da se to dogodilo u tajnosti, a s druge strane mi je drago i zbog tog svjedočanstva. Novac smo podijelili u više iznosa od tri do pet tisuća kuna i dio smo dali humanitarnim udrugama, a dio sam dao svojim prijateljima svećenicima koji će novac na svojim župama proslijediti konkretnim ljudima kojima je najpotrebniji.
I evo na kraju ima li neka anegdota vezana za majicu u kojoj ste nastupali (pozdrav svima koji me poznaju i vama u studiju i režiji) ili je to čisto Vaša zezancija?
Majicu s tim natpisom sam prvi put nosio kad sam sudjelovao u Najslabijoj karici. Ja sam katolik i kao katolik nisam naučio na zabrane i ograničenja pa se cijelo moje biće pobunilo kad mi je rečeno da ne smijem doći u majici s natpisom na snimanje kviza. Nastupivši tada ipak u majici s ovakvim natpisom htio sam dati primjer svojim učenicima da ne odustaju kod prve prepreke i da u životu budu domišljati, jer, kao što veli Biblija, ljubav je domišljata.
Na kraju pogledajte naizgled običnu epizodu Potjere, iz koje se izrodila velika, pozitivna priča.
