Kad je stigao do ruba grada, vidio je polja puna djece koja su po cijele dane radila jer si zbog siromaštva nisu mogli priuštiti školovanje.
Bai se vratio u Tianjin i nastavio vući rikše, spavao u skromnoj sobici pokraj pruge, čekao mušterije 24 sata dnevno, jeo malo hrane koju je uspio zaraditi i nosio odbačenu odjeću koju je pronalazio na ulicama. Sav svoj mukom zarađeni novac slao je siromašnoj djeci za školovanje.
Kada je 2001. posljednji put dovukao svoju rikšu do škole YaoHua, imao je već 90 godina. Došao je isporučiti posljednju svotu novca i rekao učenicima da jednostavno viš ne može raditi. Učitelji i djeca ostali su ganuti do suza.
Bai je ukupno darovao 350 000 juana(oko 322 000 kuna) i tri stotine djece poštedio teškog fizičkog rada, te im pomogao da započmu ili nastave svoje školovanje. Preminuo je 2005.
Ako je obični vozač rikše u dronjcima stotina djece mogao pružiti nadu u bolji život i spasiti ih od teškog rada u neimaštini, zamislite što bismo tek mi mogli, pa čak i bez tolikih odricanja.
Ako želite čitati još vijesti iz svijeta, kliknite OVDJE
