U kolumni za Daily Mail, prenosi narod.hr Louise Perry je, među ostalim, napisala:
“Za svaku ženu koja je u vezi punoj ljubavi, a koja razmišlja o izvanbračnom djetetu, postoji jedno pitanje koje želim postaviti.
Ako muškarac nije voljan ustati pred svima koje vi i on poznajete i obećati da će vas zauvijek cijeniti, kako onda možete biti sigurni da je stvarno predan vašem zajedničkom životu i tom djetetu?
Znam da će takvo gledište – zastarjelo u očima mnogih – izazvati podsmijeh onih za koje je institucija braka možda više-manje mrtva.
Mnoge feministice, na primjer, smatraju brak opresivnim za žene i drago im je vidjeti njegov pad.
Ali ja imam drugačiji stav. Kao mlada udana majka — i feministica — mislim da brak služi boljoj zaštiti žena i djece, pružajući najbolji mogući temelj za izgradnju obitelji”, ističe Louise Perry, te nastavlja:
Zabrinjavajuće brojke
“Ako par iz bilo kojeg razloga nema djecu, uplovljavanje u bračnu luku može biti proslava ljubavi para.
Ali kada su u pitanju djeca, brak poprima sasvim drugačiji karakter.
Zašto je to sada važno? Jer kao što je Daily Mail izvijestio, prošle godine, po prvi put od početka evidencije 1845., većina beba u UK rođena je izvan braka.
Možda nas, s obzirom na to da su vjenčanja bila dugotrajno zabranjena tijekom pandemije, ne bi trebalo iznenaditi otkriće da su neki parovi odlučili odgoditi vjenčanje, ali nastaviti s osnivanjem obitelji. Ali bilo bi pogrešno reći da je za to kriv isključivo covid.
Ove brojke dio su dugotrajnog i zabrinjavajućeg trenda. U desetljeću nakon Zakona o reformi razvoda iz 1969., stopa razvoda se utrostručila i nastavila rasti, dosegnuvši vrhunac u 1980-ima.
Od tada je došlo do blagog pada stope razvoda, ali ne zbog povratka bračnim vrijednostima. Radi se o tome da se ne možete razvesti ako se prvo ne vjenčate, a stopa ulaska u brak je na povijesno najnižoj razini”, upozorava.
(…)
Odrastati bez oca
“Znamo da djeca odgojena u kućanstvima s oba roditelja prolaze daleko bolje od druge djece. Ona koja odrastaju bez oca ranjivija su i veća je mogućnost da će završiti u zatvoru, da će doživjeti maloljetničku trudnoću, a svakako je veća vjerojatnost emocionalnih problema i problema u ponašanju za oba spola.
U godini nakon rođenja prve bebe, petina parova se raziđe, pri čemu je veća vjerojatnost da će se razići nevjenčani parovi. Imati dijete je teško – kao što sam otkrila. Iscrpljenost i tjeskoba često dovode do svađe između novopečenih mama i tata, a ponekad se razdvajanje čini kao najlakša opcija.
Upravo u tim teškim trenucima to to što je netko u braku može učiniti veliku razliku. (…)
Ako ste stali pred druge ljude – bila to velika ili mala zajednica u crkvi, nekoliko svjedoka u matičnom uredu ili na karipskoj plaži – dali ste svečano obećanje drugoj osobi. A strah od javnog kršenja tog obećanja može biti dovoljan da par dobro razmisli prije prekida”, objašnjava Louise Perry, te dodaje da trava nije uvijek zelenija s druge strane brakorazvodnih sudova. Do polovice razvedenih ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu u anketama je izjavilo da im je žao zbog toga.
Teško je odgajati sam
“Posebno je vjerojatno da će se razvedene žene mučiti s pronalaskom drugog partnera, često ostaju same. A ako ima djece. . . pa sve je to puno teže.
Samohrani roditelji koje poznajem prvi ističu da je teško odgajati sam. Prečesto – čak i ako je bivši aktivno uključen u brigu o obitelji – jedna osoba mora nesrazmjerno preuzeti ulogu oba roditelja: odgovornost za njegovanje, druženje i discipliniranje vaše djece.
Naravno, novac pomaže. Ali u Ujedinjenom Kraljevstvu previše je samohranih roditelja – obično majki – koje su također glavni uzdržavatelji. Nije ni čudo da je polovica sve djece u obiteljima s jednim roditeljem u relativnom siromaštvu.” (…)
Interesi žena
“Neke feministkinje osuđuju brak kao opresivan za žene. Međutim, s obzirom na ranjivost majki i djece, osobito tijekom ranih godina, brak zapravo služi interesima žena jer muškarcima otežava da ih napuste.
Brak je pravna veza između dvoje ljudi.
Danas se previše očekuje od samog čina vjenčanja koje postaje preskupo i zbog toga, naopako, neke ljude u potpunosti odbija od braka. Čula sam jednog čovjeka na radiju kako objašnjava da se još nije oženio svojom dugogodišnjom djevojkom jer su bili zabrinuti zbog troškova.
Zaprosio ju je prije mnogo godina i ona je jedva čekala da se vjenča. Sada čekaju dijete, te će vjenčanje opet odgoditi kako bi uštedjeli novac.
Vjenčanje međutim ne mora biti skupo. Doista, postoje čak dokazi koji upućuju na to da je manje vjerojatno da će se razvesti parovi koji imaju jeftinija vjenčanja”, kaže L. Perry, te opisuje vlastito iskustvo:
“Udala sam se s 25 godina — dob koja je bila prosječna nedavnih 1980-ih, ali danas je neobično mlada. Moj muž i ja nismo bili motivirani religijom ili pritiskom obitelji. Bili smo zajedno četiri godine i oboje smo bili sigurni u našu vezu.”
Predanost
“Događaj je bio skroman i staromodan. Imali smo crkveno vjenčanje nakon čega je uslijedilo primanje u šatoru postavljenom u vrtu lokalnog puba.
Poanta vjenčanja nije u skupoj haljini, poklonima ili uživanju u ‘našem posebnom danu’. Radi se isključivo o dvoje ljudi koji su se javno obvezali jedno prema drugom.
Osobno mi se ne sviđa nova moda da parovi sami pišu zavjete, i to ne samo zato što su rezultati često grozni.
Svaki put kad moj suprug i ja odemo na tradicionalno vjenčanje, ponovno čujemo riječi koje smo izgovorili na vlastitom vjenčanju i podsjetimo se da smo se odlučili za instituciju koje smo sad dio.
Institucija braka nije savršena. Restriktivan je i ‘nespretan’, a ponekad i ‘neudoban’. Ali radi daleko bolje od bilo kojeg drugog sustava koji smo dosad smislili”, zaključila je Louise Perry.
