Josip je priznao da je dobar dio života proveo u lutanju, i na tom putu često bi zatajio, izdao, uvrijedio Gospodina, ali i svoje bližnje. Međutim, kaže da umjesto da ga Bog kazni, smilovao mu se neizmjernom ljubavlju te je u dvadesetim godinama života ponovno počeo otkrivati Božji poziv koji je nosio u sebi. Nakon obraćenja kaže da je postajao sve više svjestan da ga Bog zove da ga iz bližega slijedi. Nije ništa znao o tome „kako postati i biti svećenik“, i na tom putu traženja Bog je na Josipov put stavio salezijansku družbu. Tako je njegova avantura s Gospodinom krenula, i traje.
Spomenuo se i braće salezijanaca koji su mu dali neizmjerno mnogo ljubavi, pažnje i strpljivosti dok je Gospodin od starog Josipa klesao novo stvorenje za koje se nada da će jednoga dana donijeti neki plod za Gospodina.
Nedavno je doznao tešku istinu koja ga jako muči i odlučio se javiti i zamoliti pomoć. U Etiopiji gdje je Josip trenutačno u službi, već dvije godine bjesni rat. Međutim, ta informacija nije toliko prisutna u našim europskim medijima iako je patnja tog Božjeg naroda iznimno velika. Rezerve su presušile i pomoć izvana prestala je dolaziti.
Provincija ima lijep broj zvanja i trenutačno je na studiju teologije njih 40-ak, a školarina koju provincija plaća svake godine sada je zbog krize dovedena u pitanje. Stoga je Josip odlučio zamoliti pomoć kako bi se ovo krizno razdoblje prebrodilo uz pomoć ljudi otvorena srca za Gospodina.
U misijskoj zajednici gdje se salezijanac Josip trenutačno nalazi pokrenuo je edukaciju o izradi kruha i naučio djecu kako praviti kruh te ih tako spašava s ulice. Mnoga djeca nemaju nikoga i doslovno spavaju na pločnicima, preživljavaju kradući ili su nečiji robovi pa rade za hranu i veoma sitan novac. Salezijanci godinama rade na spašavanju te djece pružajući im smještaj, hranu, odjeću i sve što je potrebno. Osnovali su i školski centar koji djeci pruža mogućnost školovanja. Tako ih pokušava rehabilitirati u društvo kao školovane mlade ljude koji imaju priliku za dostojanstven život, i budućnost.
Posljednja akcija koju je pokrenuo bila je pomoć za izgradnju pekare te je uz Božju pomoć i otvoreno srce darovatelja, uspio! Pokrenuo je i uzgoj zečeva jer je situacija u zemlji iznimno teška. Škole koje su školovale više od osam tisuća djece sada su zatvorene jer većina mladića i vojno sposobnih ljudi su nasilno regrutirani, tako da je rat uništio ekonomiju i svakodnevni pokolji i granatiranja ostavljaju užasne posljedice o kojima svijet malo zna.
Kao i svi naši misionari i misionarke, i Josip sve stavlja u Božje ruke i kaže da je Božje milosrdno srce pokretač velikih djela. Siguran je da će pomoću dobrih ljudi i ovu situaciju Bog okrenuti na dobro, javlja IKA.
O misijskim zvanjima Papa kaže da se „katolički život jednoga naroda mjeri žrtvama koje dobrovoljno preuzima na sebe i snosi za misije“. Tu žrtvu on traži od svih i napominje: „Ako siromašna biskupija pomaže drugu siromašnu biskupiju, nipošto se neće dogoditi da zbog toga postane oskudnija, jer se Bog ne da u velikodušnosti nadmašiti“.
Zainteresirani svoj dar za školovanje svećenika mogu uplatiti prema podacima kako slijedi:
IBAN: HR6323600001101542876; SWIFT: ZABAHR2XX. Ako želite donaciju usmjeriti za pomoć Etiopiji, u opis plaćanja navedite: Etiopija.
