Mladi su danas novi siromasi, pogođeni krizom nezaposlenosti; sve češće ih uzdržavaju roditelji, i djedovi i bake. Prvi se put u Italiji događa da se apsolutno siromaštvo, najveće u posljednjih deset godina, smanjuje s porastom dobi. Od 4,6 milijuna apsolutnih siromaha, 10,2% čine osobe u dobi između 18 i 34 godine. Srednja dob ljudi koji se obraćaju za pomoć Caritasovim centrima jest 44 godine. Stanje je posebno teško na jugu Italije, gdje su najviše pogođene obitelji s dvoje i više djece, i obitelji stranaca.
Među potrebama koje najviše potiču na traženje pomoći jesu gospodarsko siromaštvo (76,9%), nezaposlenost (57,2%), problemi stanovanja (25,0%), i obiteljski problemi (13,0%). Tijekom 2015. godine gotovo je osam tisuća izbjeglica i tražitelja azila zatražilo pomoć u Caritasu, uglavnom muškarci u dobi između 18 i 34 godine, stigli u Italiju iz Afrike te srednje i južne Azije. Među njima je zabilježena vrlo velika razina nepismenosti.
Na te se podatke iz Caritasova izvješća, a posebno na sve veće siromaštvo među mladima, u razgovoru za našu radijsku postaju osvrnuo Paolo Beccegato, zamjenik ravnatelja Talijanskoga Caritasa, te napomenuo da je siromašnih ljudi u dobi između 18 i 34 godine dva i pol puta više nego onih u dobi od 65 i više godina. To pokazuje kako je današnji trenutak za mlade vrlo težak: nedovoljno plaćeni poslovi i nezaposlenost, posebice u velikim obiteljima u kojima je otac izgubio posao. To je čimbenik slabosti koji može postati apsolutno siromaštvo, i na koji valja dati nove odgovore, jer siromah danas više nije osamljeni starac ili beskućnik, nego to pitanje postaje sve slojevitije – upozorio je Beccegato.
Osvrnuvši se na činjenicu, istaknutu u izvještaju, da općenito ponajviše stranci traže pomoć u Caritasovim centrima, ali da je u 2015. godini, prvi put, na jugu Italije postotak Talijana nadmašio broj stranaca, zamjenik ravnatelja Talijanskoga Caritasa je napomenuo da je to znak trajne krize koja, unatoč svemu, ostavlja svoje dugotrajne posljedice.
U izvještaju se spominje i apel pape Franje koji je uputio crkvenim ustanovama da otvore vrata doseljenicima; i koji je prihvaćen, te je od 9. ožujka ove godine broj prihvaćenih osoba dosegao 20 tisuća. S jedne strane imamo opću krizu, siromašne obitelji i jug, a s druge pak imamo doseljenike i izbjeglice. Crkva je stavila u praksu njihov prihvat, posebice nakon apela pape Franje. Međutim, – dodao je Beccegato – i te osobe traže posebnu pozornost, zbog svega što su proživjeli i ostavili iza sebe, među ostalim i nasilje. Zbog toga je kod njih riječ o siromaštvu koje se isprepleće i s kršenjem temeljnih ljudskih prava. Upravo je zbog toga prihvat Crkve posebno važan, jer tu nije riječ samo o „materijalnom“ prihvatu, nego i o praćenju osobe u njezinoj cjelovitoj vrijednosti – napomenuo je Beccegato.
